Idemo u deblokadu vlasti, ali i u potpunu blokadu države!

Piše A. Čorbo - Zećo

Iako nakon 13 mjeseci čekanja svakako treba pozdraviti inicijativu da se formira Vijeće ministara BiH, pri tome naglašavajući opredijeljenost BiH ka NATO-u i slanje dokumenta koji će prihvatiti u Briselu, boljim poznavaocima političkih prilika jasno je da trojac Bakir Izetbegović - Milorad Dodik - Dragan Čović, ne može previše doprinijeti poboljšanju života građana.

Živjet ćemo isto, ako ne gore, kao u vrijeme tehničkog mandata Vijeća ministara.  

Reklo bi se prosto – idemo u deblokadu vlasti, ali i u potpunu blokadu države! Odavno je na sceni svojevrsni politički sistem nezabilježen u svijetu. Nacionalne strane koje čine vlast ponašaju se kao da BiH pripada pojedincima iz njihovih stranačkih struktura, a ne naroda koji žive u njoj. Primijetila je to i Ivana Marić, analitičarka te javno kazala kako joj „malo bude mukica od "cunamija" optimizma i čestitki za epohalni uspjeh tj. predlaganje mandatara 'svega' godinu dana nakon izbora“.

„Posebno jer taj neki napredak i boljitak očekujemo od Čovića, Dodika, Izetbegovića i njihovih satelita. Sve su to poznati borci za interese građane (doduše, za interese jako ograničenog broja građana, ali nećemo cjepidlačiti)“, napisala je Marić.

Predsjednici HDZ-a, SDA i SNSD-a nisu kadri dogovoriti se nakon sastanka da javnosti ponude suvislu priču u koju će povjerovati, a ne tumačiti nametnuta rješenja kako kome odgovara. Valjda bi trebali biti sposobni makar znati reći o čemu su se i kako dogovorili. Ali, ne, prostor za raspravu i jačanje u korpusu glasača o tome kako su upravo oni pobijedili vješto se ostavlja.
Jer, ako svi političari proglase pobjedu ko je onda gubitnik? U svjetlu priče o nogometu, navijači bi se zapitali da li BiH ide direktno u NATO ili kroz baraž.

Kroz proces konstituiranja vlasti ne definišu zajednički politički program, odnosno te stranke se zapravo ne dogovaraju, ili nisu sposobne da se dogovore, o ključnim programskim ciljevima nove vlasti koja će se eventualno formirati.

Ta podjela vlasti se kasnije svodi samo na trgovinu, podjelu mandata i resora pa ćemo onda vidjeti da li ćemo se oko nečega moći dogovoriti. Već nam je poznato iz stavova lidera političkih stranaka da o ključnim pitanjima od interesa za državu i društvo, zapravo nema konsenzusa i to je ono što će biti veliki problem.