Između lažnih diploma i lažnih ljudi: Neću, neću imigrante

Piše: Sead Omeragić

Dok se gomilaju migranti na ovom prostoru sa bošnjačkom većinom, bošnjački političari su nijemi kao ribe. Nisu u stanju ni prigovoriti Dodiku i Čoviću koji brutalno i rasistički progone migrante,
premlaćivaju ih, zatvaraju u kafeze, čak i ubijaju. Strategija Srbije i Hrvatske je da ovdje gomilaju migrante, Dodik i Čović su njihove poslušne produžene ruke. Na sve nevolje se javljaju naši izabrani lokalni lideri da unerede stanicu i šefa stanice.

Koga smo birali na političke funkcije? Već sam citirao čeličnu lejdi Margaret Tačer: „Samo kadrovska politika je politika“. I nema druge politike. Gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić je u najgoroj situaciji. Političarima je oružje riječ, ali šta je on sve do sada izrekao o migrantima katastrofa je za ime ove zemlje Bosne. Rječito poput Šuhreta ime Bosne šamaraju i neki drugi lokalni lideri. Kao da je u toku takmičenje ko će više obrukati ovu zemlju. 

Sve je više onih koji ne bi dali migrantima ni u kolektivne centre u blizini svog opštinskog kraljevstva. Nedavno je gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović dao TV intervju u kojem traži izmještanje migranata izvan grada. „Mi smo plemenit narod“, zaklinje se, dok mu migranti spavaju na otvorenom, na kiši i hladnoći. U produžetku intervjua saznajemo da on ne želi ni da se migranti smjeste u kasarni u Ljubačama. Ne da im Imamović blizu bilo kakvih naselja. Gdje je onda to Imamovićevo plemenito mjesto?

Načelnik Hadžića Hamdo Ejubović je rekao da ne ž eli primiti 250 igranata u kasarnu Ušivak kod Hadžića. Kao zaraženi nekom bolešću koja tukne na rasizam javljaju se i drugi loklani lideri i odbijaju migrante. Svi ti lokalni političari govore, dok njihovi partijski šefovi šute kao ribe. Migrantska kriza je otvorila pitanja o ljudima koji nas vode, od vrha do dna. Oni pokazuju da su bez ikakve inventivnosti, sposobnosti, pa i empatije. Suočeni sa poplavama 2014. pokazali su se nesposobni. Suočeni sa odlaskom mladih, pokazali su se grogirani. Sučeni sa migrantskom krizom djeluju kao pod narkozom. Sljedeći put će potonuti u komu, ako ih ne probudimo.

U politiku može svako. Tu nema nikakvih kriterija i filtera. Mogu tamo čak i neobrazovane i nepotpune osobe. Javno istupaju ljudi koji ne osjećaju nikakav stid od svojih nedovršenih rečenica,
punih nesuvislosti i kontradiktornosti. Iz njihovih nastupa isparava primitivizam. Na drugoj je strani ono što urade. Tiče se količina novca u budžetu koji im je dat na raspolaganje. Možda su samo zabrinuti za troškove u svom budžetu koji je poput njihovog vlastitog novčanika?

Ponadali smo se da će istraga lažnih diploma donijeti smanjenje budžetske potrošnje. Kažu da je u čitavoj BiH više od 30 hiljada lažnih diplomanata i svi su uglavnom dobro situirani na budžetskim jaslama. Gdje bi drugo prispjeli sa lažnim diplomama nego među budžetske nametnike. Stranačkim kanalima su se i zapošljavali. Već se sada govori kako i među najvišim funkcionerima izvršne vlasti, čak i među ministirima imamo veliki broj onih sa kupljenim diplomama. Krije li se tu porijeklo svih dosadašnjih katastrofa, pa i ove migrantske.

Ako nije lažna diploma onda su visokoobrazovani, magistranti i doktoranti iz Federacije to obavili na uglednim fakultetima RS, na Palama i u Istočnom Sarajevu. Ako se već pitamo što nam je pravosuđe problem države, treba pogledati koliko je u zadnje dvije godine pravnih stručnjaka iz Federacije položilo pravosudne ispite u Republici Srpskoj. Jedan je budući ugledni sudija ili tužilac to objasnio boljom perspektivom u službi, jer je VSTV Dodikova i Čovićeva institucija. 

U prošlom sazivu Vijeća ministara SDA je uzela tri najjadnija ministarstva. Ništa neće biti bolje ni sada u kombinaciji sa DF i SBB. U ovom mandatu Dodik će dobiti četiri pozicije. Tri ministra i  premijera Zorana Tegeltiju. Kada kadrovi za te pozicije zasjednu katastrofa će biti potpuna. Ja dnevno komuniciram sa jednim mogućim vrhunskim ministrom vanjskih poslova, sa pet-šest
briljantnih pravnika, sa nekoliko vrhunskih ekonomista, kojima svi stranački kadidati ne mogu ni primirisati. Riba će od glave i dalje smrditi.

Sjećam se sukoba SDA sa onom četvorkom koja je napustila stranku prije Opštih izbora 2018. godine. Usred svađa, polemika i optuživanja lider SDA Bakir Izetbegović govori o jednom iz četvorke, Sadiku Ahmetoviću. Parafraziram: „Sve je dobio od SDA. Pokazali smo dobru volju, prihvatili smo ga, ali nema on nekih sposobnosti. Dali smo mu, čak i poziciju ministra sigurnosti, ali je njemu i to bilo malo“... 

Ne znam kad sam čuo tragičnije rečenice. Dakle, ako i niste „nekih sposobnosti“, dobit ćete sve od stranke i ona će vas, da pokaže dobru volju, postaviti čak i na ministarsku poziciju. Nema roditelja koji bi svojoj djeci dali što im stranke daju. Nikoga onda ne čude lažne diplome i ovaj cinami haosa, ako političke stranke lažiraju sve društvene vrijednosti. Kao društvo nećemo ozdraviti ako ne uredimo ovaj stranački rašomon. Ako nema pravih ljudi na pravom mjestu, nema napretka i nema morala ni tamo gdje ga mora biti. Ima samo kriza poput ove migrantske.

Migranti su otkrili da u politici, pored lažnih diploma imamo i previše lažnih ljudi.