Dragan Čović zbog svojih interesa tjera 'nepoželjne' investitore iz Aluminija, a radnike u propast

Piše: Rasim Belko

Sve je jasnije da struje koje su godinama izvlačile kapital iz Aluminija ne žele da strani investitori ponovo pokrenu posrnulog hercegovačkog giganta. 

Na čelu tih struja je lider HDZ-a Dragan Čović, koji na sve načine zaustavlja pokušaje Vlade Federacije BiH da radnike Aluminija vrati u pogone. 

Istina je da su neki pokušaju s investitorima, kojih nije falilo, propadali. Uglavnom je razlog bila cijena električne energije. 

Međutim, prema saznanjima agencije Patria pojavio se investitor čiji su uslovi itekako prihvatljivi Vladi Federacije BiH. Prema informacijama izvora bliskog Federalnoj vladi, investitor iz Turske ima namjeru ući u Aluminij. 

Isti izvor Patriji je otkrio da Turci ne žele da Aluminij proizvodi samo sirovine. Također, turski investitor izrazio je želju za kupovinu i remont jednog od otpisanih blokova Termoelektrane Tuzla. Struju tog bloka koristili bi samo za Aluminij. 

Ono što je posebno ohrabrujuće, a što je izvjesno, investitor iz Turske spreman je u Aluminij vratiti oko 900 radnika propale kompanije. 

Na pitanje šta je problem, naš izvor daje već poznati odgovor: “Dragan Čović nas koči”. 

Nisu Čoviću problem turske pare, nego činjenica da iz Aluminija više neće moći izvlačiti novac. A “navukao” se mostarski Soko na Aluminijev novac. Teško je stati, još će mu teže biti graditi nove hacijende. 

Drugi razlog Čovićevih problema s turskim investitorom mogla bi biti najava da Aluminij više neće biti rudnik za kompanije koje kontrolišu Čovićevi partneri. 

Stoga su iz HDZ-a BiH i insistirali na investitorima s kojima bi se mogli dogovoriti oko “talova” i nastaviti crpiti bogatstvo s leđa radnika Aluminija.

U HDZ-u su javnim istupima iskazivali podršku konzorciju koji čine M.T. Abraham Group iz Izraela, China Machinery Engineering Corporation (CMEC), te China Nonferrous Metal Industry’s Foreign Engineering & Construction Co. Ltd. (NFC) iz Kine. 

Međutim uslovi koje je ova kompanija postavljala bili su krajnje nepovoljni po Vladu Federacije BiH, a samim tim i po građane. Ovaj konzorcij tražio je povlaštenu cijenu struje u periodu 10 godina. Prvobitno po cijeni od 40 eura po MWh, a prema saznanjima Patrije kasnije su tražili još nižu cijenu, od 30 eura. Također, izraelsko-kineski konzorcij planirao je praviti elektranu na plin, iz koje bi prodavao struju a Aluminij napajao jeftinom strujom iz mreže jedne od dvije elektroprivrede u Federaciji. 

Je li podrška Uprave Aluminija i političke Hercegovine izraelsko-kineskom konzorciju dolazila zbog nekog tajnog dogovora ne znamo. Ono što sigurno znamo je da im turski investor ne odgovara, jer niti će Uprava Aluminija moći manevrisati kao do sada, niti će HDZ-ovi tajkuni zgrtati bogatstvo. 

Od plana turskog investitora profitirali bi radnici. Jer, prema određenim podacima, taj investitor planira vremenom vratiti svih 900 radnika u pogone Aluminija. 

Radnici su već odavno izgubili optimizam. Od svih očekivanja ostala su ona o otkazima i otpremninama. Nastave li se opstrukcija HDZ-a, ti otkazi brzo će postati realnost. 

Jer Draganu Čoviću odavno su nebitni bošnjački i srpski radnici Aluminija. Lideru HDZ-a, koji se kune u “legitimno pravo da predstavlja Hrvate”, ništa više nisu bitni ni hrvatski radnici u Aluminiju. 

Čović su jedino bitni njegovi tajkuni i lična korist. Pa zašto bi onda i pristao na turske investicije, koje bi skinule Aluminij s grbače bh. ekonomije i elektro sistema Federacije, a radnike Aluminija vratile u život.