Slučaj Dudaković: Vojnik VRS-a advokatima - obično se gine u razmjeni vatre

A. Čorbo-Zećo

Svjedočenjem Radomira Radoševića, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske u Sudu BiH nastavljeno je suđenje Atifu Dudakoviću, legendarnom generalu i bivšem komandantu Petog korpusa Armije RBiH.  

Radošević je tužiteljici Vedrani Mijović ispričao da je mobilisan u maju 1992. godine, a da je do 13. septembra 1995. godine živio u Vrtoču u općini Bosanski Petrovac. 

Kazao je da je on tog 13. septembra bio na drvarskom ratištu, a već 14. se našao s majkom u Prijedoru, koja mu je saopćila da njegov otac Rade nije želio napustiti Vrtoč. Istakao je da je tijelo preuzeo 23. ili 24. marta 1996. godine kada se desila razmjena.

„S bratom sam došao na identifikaciju. Tijelo je bilo u dobrom stanju. Samo su se vidjele rupe od metaka na grudom košu, zato govorim da moj otac nije stradao u ofanzivi“, kazao je Radošević, precizirajući da on ne zna ko ga je ubio i na koji način.

On je advokatu Asimu Crnaliću kazao da su iz Vrtoča zajedno bježali pripadnici Vojske RS-a i civili.

„Da, zajedno su bježali“, kazao je Radošević.

Advokat Ifet Feraget tražio je od svjedoka da tačno kaže svoju poziciju u Vojsci RS-a.

Radošević je istakao da je bio u Trećoj lakoj Petrovačkoj brigadi, komande brigada pri Drugom korpusu VRS-a. Bio je vodnik, vezista – linijaš. Tada je uslijedio set pitanja o ulozi njegove brigade na Grabežu, opsadi Bihaća od 1201 dan, stradanju Bošnjaka u Kulen Vakufu, ali sutkinja Željka Marenić nije dozvolila ova pitanja kazavši da to nisu važna pitanja!

Advokat Feraget je pokušao objasniti da u korist vlastite tvrdnje dokazuje da je ovo bila oslobodilačka akcija, ali sutkinja nije željela promijeniti mišljenje. Štaviše, i prije nego bi čula prigovor tužiteljice prihvatila ga je. Radošević je govorio i o svom povlačenju iz Drvara prema Prijedoru te je potvrdio da su bili granatirani, ali da ne zna koliko je stradalo pripadnika VRS-a.

„Obično se gine u razmjeni vatre“, kazao je Radošević.

On je advokatu Feragetu potvrdio navode da u općini Bosanski Petrovac ne postoji mjesto pod nazivom Vojnić.

„Istraga u ovom predmetu nije provedena u skladu sa standardima koji važe u Evropi. Jedan od najvažnijih principa jeste da istragu ne vodi neko ko je suštinski povezan sa događajem koji se istražuje. Cilj odbrane je da dokaže, nadam se da ćemo u tome uspjeti, da je ovo bila oslobodilačka akcija.

Nije postojao nikakav plan niti su meta bilo kakvi civili. Ovo je zajednička operacija Hrvatske vojske i Armije RBiH koja je imala za cilj spriječiti humanitarnu katastrofu mogući genocid na tom području. Jer treba uvijek ponoviti da je opsada Bihaća trajala od 12. juna 1992. pa sve do ove akcije. Duže nego opsada Staljingrada. U to vrijeme Bihać je jako često granatiran i bilo je mnogo žrtava, a tu su živjeli i Srbi koji su sve to zajedno s drugima preživjeli. To je jedini cilj odbrane u ovom predmetu, da nije bilo nikakvog plana i da civili nisu bili meta. Radi se o ljudima stradalim u borbenim dejstvima“, kazao je advokat Feraget poslije suđenja novinarima.

Nastavak suđenja zakazan je za 23. decembar.

Tužilaštvo BiH sumnjiči Dudakovića s Ekremom Dedićem, Ibrahimom Šiljdedićem, Safetom Salihagićem, Adisom Zjakićem, Redžepom Zlojićem, Samirom Solakovićem, Fatmirom Muratovićem, Muharemom Aleševićem, Huseinom Balagićem, Ejubom Koženjićem, Ibrahimom Nadarevićem i Saidom Mujićem za zločine protiv čovječnosti počinjene na području Bosanske krajine.