BiH postala zemlja na rubu pameti u kojoj su otac, sin i jedna mala seka postali mjera stvari

Piše: Kemal Dizdarević

Čestitajući Novu 2019. godinu, na ovom portalu je ostalo zabilježeno da će u Novoj 2019. godini mnogi otići. ‘Ni traga im više neće biti. Otići će tamo gdje će im sjećanje na njihovu
zemlju biti kao sjećanje na pustolovinu u ničijoj zemlji, na rubu pameti.’ I stvarno je tako. Ljudi su u kolonama pobjegli od terora satkanog od neznanja, javašluka i lopovluka. Pažljivo su ga gradili majstori obmane tokom posljednjih trideset godina. Teror je dosegnuo kulminaciju u upravo odlazećoj godini.

Sa ove (oni kažu ‘naše’) strane, sve je počelo onog trenutka kada su napravili stranku da štiti vjeru, a ne narod. Kao da vjeri uopće treba njihova zaštita. Nisu mislili o narodu (narodima),
već potpuno zamijenjujući legitimne ciljeve politike sa svojim sanjarijama, oni su, improvizirajući i bez ikakvog suštinskog znanja ili jasne anticipacije o bitnom, deklarirali svoje ‘Deklaracije’ i dugotrajno urušili našu realnost. 

Međutim.

Napominjem da je jedna od važnijih funkcija ljudskog mozga generiranje optimizma. A optimizam je uistinu najvažnija kognitivna predrasuda. Čovjek je nepopravljivo sklon uvjerenju da će budućnost biti bolja od prošlosti i sadašnjosti. Ova sklonost nas često vodi u pogrešne procjene, ali i gura naprijed. S obzirom da su istinski optimisti povezani sa sopstvenom intuicijom njihovo putovanje kroz život je olakšano i oni su uvijek u stanju osmisliti bolju alternativu lošoj realnosti i vjerovati da tu alternativu mogu dosegnuti.

Budućnost za optimiste sa naših prostora također izgleda bolje, ali samo kao budućnost osmišljena ‘tamo daleko’. Kada prosječan ljudski mozak zamisli budućnost, čak i ovi naši životni događaji mogu izgledati bolje. Mnogi detalji iz naše prošlosti su se izbrisali, a drugi su pak selektivno urezani u naš um, što znači da se samo parcijalno sjećamo događaja iz bliske nam prošlosti.
I to stalno demonstriramo.

Sve što je njima bitno da nam reaktiviraju u sjećanju oni uporno i beskrupulozno ponavljaju, a ono što je stvarno bitno za naše dostojanstvo i za anticipiranje naše budućnosti oni terorom
javašluka, neznanja i lopovluka nasilno guraju u našu kolektivnu nesvjesnost. Međutim, kolektivna nesvjesnost je riznica iz koje će ipak doći spoznaja da je njihovo deklariranje ‘Deklaracija’ i pseudopatriotizma surova improvizacija lažnih mudraca koji neprestano pokušavaju da ponize našu pamet i da nam nametnu svoju beskrupuloznost kao mjeru stvari i sistem vrijednosti, čak i po cijenu naših pojedinačnih života i naše kolektivne sudbine.

Neuronauka kaže da su moždane memorijske neuralne mreže evoluirale tako da su istovremeno postale odgovorne za pamćenje, ali djelimično i za procese anticipacije i zamišljanja budućnosti, te da imaju važnu funkciju u pripremi individue za ono što dolazi. Ove memorijske zone mozga ne samo da nisu dizajnirane za perfektnu reprodukciju događaja iz prošlosti, već pomažu i u produciranju vizije budućnosti koja je zasnovana na parcijaliziranom uvidu u prošlost.

Oslanjajući se na naš optimizam, na naše parcijalno memoriranje događaja, posebno neugodnih, te uzimajući u obzir njihov sistematski, višedecenijski utjecaj na našu anticipaciju, a sve potpomognuto mentalnim inženjeringom i ispiranjem mozga, oni sada tvrde da ne brane samo vjeru već i narod.

Izgleda da je uobičajena strategija kojom bosanski mozak prevazilazi paradoks sadašnjeg trenutka i brutalnost terora satkanog od javašluka, neznanja i lopovluka generiranje iracionalnog, izmještenog optimizma koji se rađa i opstaje u ideju odlaska iz ničije (tj.njihove) zemlje na rubu pameti u kojoj su otac, sin i jedna mala seka postali mjera stvari. 

Profesor Kemal Dizdarević je specijalista neurohirurg i subspecijalista cerebrovaskularne hirurgije. Radio je na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu, a bio je i profesor na Medicinskom fakultetu u Sarajevu. Autor je više knjiga i naučnih radova.​ Jedan je od onih koji se usprotivio tiraniji Sebije Izetbegović na KCUS-u, te je javno govorio kako se struka se boji, zato što su odnosi postavljeni na totalitarnim osnovama. Ili si sa mnom ili te nema.

"Ja ne tražim od Seke Izetbegović ništa nego da me pusti da radim svoj posao", govorio je Dizdarević.  Trenutno je van BiH, a radi u poznatim i priznatim svjetskim klinikama. Uvijek u razgovoru ističe da će se vratiti u BiH, i da je njegov odlazak privremene naravi.