Tegeltija jedno priča drugo radi: Napadači se kao istražuju, a braniteljima zemlje se uveliko sudi!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Delegati Doma naroda Parlamentarne skupštine odbili su k znanju primiti godišnje izvještaje Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) za 2017. i 2018. godinu, a tokom rasprave delegati su ukazivali na brojne probleme unutar pravosuđa. Na sjednicu je došao i Milan Tegeltija, predsjednik VSTV-a koji je pokušao odgovoriti na brojne primjedbe i pitanja delegata. On bi to kao regulatorno tijelo pravosuđa treba znati bolje, pouzdanije bez paušalnih ocjena i floskula.

Tako je govoreći o procesuiranju ratnih zločina podvukao da je za njega svaki zločin zločin, a svaka žrtva je žrtva te sve žrtve i zločinci trebaju biti isto tretirani, zaključujući da je to jedini princip koji on zastupa.

Interesantno je kako Tegeltija zna ono što mu odgovara i njegovom političkom mentoru, ali ne zna odgovoriti kako je došlo do talasa optužnica protiv Bošnjaka, a da nisu riješeni A predmeti vraćeni iz Haga.

“Zaista nema prostora da se govori o bilo kakvom etničkom čišćenju Bošnjaka s rukovodećih pozicija u pravosuđu BiH. Nažalost, stvorena je takva percepcija koja nije argumentirana. Što se tiče talasa suđenja, ja ne mogu govoriti o tome. Za mene je ratni zločin-ratni zločin, a žrtva je žrtva", kazao je Tegeltija.

Ako je to tako zašto se prvo nisu procesuirali napadači, agresori, a nakon toga, ukoliko postoje dokazi i oni koji su se branili. Mnogo je takvih primjera, ali najbolje će ih možda ilustrirati Ilijaš i Bihać. Navodno su istrage protiv napadača u toku, a već uveliko traju suđenja u slučaju Čemerno i u slučaju generala Atifa Dudakovića i drugih. Također, sudi se i generalu Ramizu Drekoviću za tri granate pale u Kalinovik, a za one hiljade ispaljenih prema Konjicu još niko ne odgovara.

Proganja se i Dragan Vikić i Jusuf Pušina za zločin u Parku, a nema optužnica za granatiranje Sarajeva i hiljade ubijene djece i civila.

Pred Sudom BiH iz ročišta u ročište u slučaju Čemerno javlja se sumnja u vođenje istrage, odbrana potencira na tome, pa smo tako čuli kako advokati ukazuju na neprincipijelnost i protuzakonito uzimanje izjava s konstatacijom da istraga u ovom predmetu nije provedena u skladu sa zakonom.

Kako je navedeno prvo su trebali biti ispitani i procesuirani oni koji su sa Čemerna vršili granatiranje i izvršili zločin nad Bošnjacima, na šta je tužilac rekao da on već provodi istragu protiv komandanata i vojnika koji su bili posluge na haubicama 122 milimetra na Čemernu i iz kojih su ispaljivane granatne koje su ubijale ljude u Brezi, Sarajevu, Visokom. Ali, optužnice nema.

U slučaju Atifa Dudakovića otišlo se korak dalje. Na suđenju legendarnom krajiškom komandantu Petog korpusa Armije RBiH generalu Atifu Dudakoviću, predsjedavajuća Sudskog vijeća Željka Marenić nije dozvoljavala advokatima odbrane da postavljaju pitanja vezana za događaje u periodu 92-95, pravdajući to "izlaskom van okvira optužnice“.

Advokat Ifet Feraget bezuspješno pokušava objasniti da u korist vlastite tvrdnje dokazuje da je ovo bila oslobodilačka akcija, ali sutkinja ne želi promijeniti mišljenje. 

Treba uvijek ponoviti da je opsada Bihaća trajala od 12. juna 1992. pa sve do ove akcije. Duže nego opsada Staljingrada. U to vrijeme Bihać je jako često granatiran i bilo je mnogo žrtava, a tu su živjeli i Srbi koji su sve to zajedno s drugima preživjeli.

To je jedini cilj odbrane u ovom predmetu, da nije bilo nikakvog plana i da civili nisu bili meta. Radi se o ljudima stradalim u borbenim dejstvima, ali koga to više briga.

Tegeltija nam priča bajke kako je on pacifista i politički nezavisan. Da bi to dokazao morao bi više poraditi na kontroli optužnica, valjanosti dokaza, odbacivanje izjava lažnih svjedoka, kontrole podobnih tužioca…Djela, a ne riječi. Za sada djela govore da je na sceni pokušaj izjednačavanja napadača i branitelja a da pravosuđu više ne vjeruje niko. 

Opet takva situacija pogoduje rušiteljima ove zemlje, zato istinski vjerujem da će s reformom pravosuđa konačno zaživjeti vladavina prava u BiH.