Novi Zakon o visokom obrazovanju: Hir, hir, niko nije kriv

Piše: Nenad Veličković/skolegijum.ba

Nedavno su zaposlenici Sarajevskog univerziteta pozvani da odgovore na anketu vezanu za nacrt novog zakona o visokom obrazovanju. Anketu je pripremio Rektorat, s namjerom da glas ljudi kojih se zakon najviše tiče učini čujnijim. Po formulaciji nekih pitanja (npr. "Nakon čitanja prijedloga Zakona o VO molimo vas da procijenite koliko se sigurno ili nesigurno osjećate u vezi zadržavanja posla koji trenutno obavljate?"), čini se da je cilj bio i da se na inicijatore, Ministarstvo i Vladu, učini pritisak da ovaj ćoravi posao zaustave, ili barem uspore.

Posao donošenja novog zakona o visokom obrazovanju je ćorav najprije stoga što mu se ne zna svrha. Šta s postojećim nije dobro, to bi trebalo biti negdje sakupljeno, popisano, obrazloženo, dokumentovano. Skupštinski zastupnici, a ni javnost, takav sadržaj nisu dobili. To bi trebala obaviti neka kompetentna komisija, koja nikad nije ustanovljena. Pa je glavni razlog za donošenje novog zakona, tri godine nakon usvajanja aktuelnog, nečiji hir. Možda bi novi premijer i novi ministar mogli obavijestiti javnost – čiji. Od koga prvog krene, iz čije dupeglave se zakotrlja grudvica koja na kraju preraste u lavinu i zatrpa svaki smisao i zakona i visokog obrazovanja.

Tim bi se tragom, dalje, moglo doći i do ruke koja je sročila, naprimjer, ovu formulaciju:

"Priznata publikacija iz člana 74. stav (2) koja je razvrstana u kvartile i nalazi se u drugoj  referentnoj citatnoj naučnoj bazi podataka predstavlja naučna publikacija uključena u Scopus bazu, a koja je razvrstana u jedan od četiri kvartila (Q1, Q2,Q3, Q4), a što se određuje prema izvještaju o citiranosti SJR (Scimago Journal & Country Rank). Ukoliko je naučna publikacija razvrstana u više kvartila istovremeno po JCR, kao referentni kvartil se  uzima bolje rangirani kvartil, ukoliko se radi o srodnim naučnim područjima." (Član 78. Definicija i sadržaj pojmova iz uslova za izbor. tč. g)

Šta je u prvoj rečenici subjekt? Ko koga predstavlja? Naučna publikacija iz čl. 74 naučnu publikaciju uključenu u Scopus bazu itd., ili obrnuto? Ili je svejedno? Ako vas zanima šta je kvartil, pa odete na tumačenje pojmova "koji su u potrebi u ovom zakonu", osim što ćete izgubiti vrijeme, jer pojmovi nisu poredani po abecedi, objašnjenje nećete naći. Ima ga na internetu:

"Kvartil je katerakoli od treh vrednosti kvantilov, ki delijo urejeno množico slučajnih spremenljivk na štiri enake dele. Torej imamo tri vrednosti, ki delijo populacijo (tri kvartile). Kvartile je smiselno računati samo pri večjih populacijah."

Kontate? Trebali biste, ako ste docent ili vanredni profesor... Ko će, ako nećete vi?

Ništa jezik i pravna logika ovog nacrta nisu bolji od jezika i pravne logike prošlog. Pa je krajnje vrijeme da se Ministarstvo prestane kriti iza nekakvih komisija koje je nekakav asim selektirao i kaže ko je odgovoran za to što se jedan zakon nakon tri godine mora iznova praviti?

Naravno, odgovor će biti da su odgovorni svi, jer je prijedlog bio u javnoj raspravi, pa su svi učestvovali. A odgovorni su i zastupnici, koji su ga usvojili, i neka anababić koja ga je potpisala. Samo nije odgovorna komisija, koja je stotine primjedbi iz javne rasprave arogantno, dakle bez pristojnog obrazloženja, prebacila na ignor. I naravno da nije odgovorno Ministarstvo, a u njemu ljudi koji se za platu bave pravom+visokim obrazovanjem. Imaju li oni imena i ima li ova kvartilizdarija veze s nekim od njih?

Hiljade ljudi kojih se ovaj zakon životno tiče neće sada upisivati kurseve prava i statistike, da bi razumjeli šta zajednica koja finansira njihov rad od njih očekuje. Kome bi neki od njih, na rubu živaca i radnog vijeka, mogli reći: jebo te scopus! Možemo li prije rasprave o nacrtu zakona otvoriti neku malu raspravicu o teroru statistike nad humanistikom?

Nije da Nacrt nije uvažio neke specifičnosti humanistike. Pa tako kaže:

"Za oblasti humanističkih i društvenih nauka koje nisu obuhvaćene referentnom citatnim bazama podataka Web of Science Core Collection, kao priznate publikacije sa kvartilama priznaju se publikacije svrstane u drugoj citatnoj bazi (Scopus), pri čemu se zahtijeva jednak broj radova u priznatim publikacijama, kao i istovrsne kvartile časopisa definirane u stavu (1) ovog člana. Za oblasti humanističkih i društvenih nauka koje nisu obuhvaćene referentnim citatnim bazama podataka Web of Science Core Collection i Scopus, priznate publikacije se utvrđuju Pravilnikom o postupku i uslovima za izbor u akademska zvanja." (Čl. 74.2)

Zašto bi se veliki Zakon bavio malom humanistikom? Za nju je dosta Pravilnik? Ali pravnom laiku svejedno nije jasno zašto se zakon uopšte bavi tim tricama. Zašto, drugim riječima, i druge oblasti ne ostavi Pravilniku?

Objavljivanje radova je važno, jer je to jedan od načina da se naučna zajednica upozna s novim rezultatima istraživanja i s novootkrivenim znanjima koja, da bi bila opšteprihvaćena, moraju proći verifikaciju te zajednice. Ali uvjerenje da verifikaciju garantuje citiranost, ograničena na kratak vremenski period, promašuje bit naučnog rada. Sumnjiva je i pretpostavka da visoke naučne standarde garantuju samo časopisi nakačeni na privatne citatne baze. Akademska napredovanja nisu takmičenje za pjesmu Evrovizije, doc. dr. – twelve points. Nema razloga da se tom uvjerenju u zakonu daje prednost. Koja god zakonopisna pamet da je odlučila za glavno mjerilo kvaliteta akademskog rada uzeti objavljivanje u časopisima koji se najviše citiraju, nije dvaput promislila. Zašto se, recimo, mentorstvo (jedan od uslova) može zamijeniti dodatnim radovima, ali se radovi ne mogu zamijeniti dodatnim mentorstvima?

Zakon:

"U slučaju da kandidat pri izboru u akademsko zvanje iz opravdanih razloga nije mogao ispuniti uslov objavljena knjiga, mentorstvo ili originalni stručni uspjeh kao što je: projekt, patent ili originalni metod, uvodi se ekvivalencija kako slijedi:

a) knjiga se može zamijeniti sa tri dodatna naučna rada objavljenja u naučnim publikacijama koje se nalaze u citatnim naučnim bazama podataka.
b) jedno mentorstvo na trećem ciklusu studija se može zamijenti sa tri dodatna naučna rada u citatnim bazama podataka, od čega minimalno jedan mora biti objavljen u naučnom časopisu koji se nalazi u WoSCC bazama podataka sa minimalnom kvartilom Q3.
c) jedno mentorstvo na drugom ciklusu studija ili akademskom specijalističkom studiju može se zamijeniti sa jednim dodatnim naučnim radom objavljenim u naučnoj publikaciji koja se nalazi u citatnoj bazi podataka odnosno jednim javno predstavljenim umjetničkim radom u slučaju umjetničkonastavnih zvanja."

Kad prozrete ovu kantarsku logiku koja bi da uređuje visoko obrazovanje, morate se pitati zašto se barem jedan od tri dodatna naučna rada ne bi mogao zamijeniti sa pedeset sklekova (ne samo na DIF-u!). Dobro, trideset. Ili, da se neobjavljena knjiga zamijeni sa deset očenaša i tri zdravomarije? Ili, s jednim mentorstvom, jednim radom i jednim dobrovoljnim davanjem krvi. Dobro, ili urina.

Čitalac koji se čudi cinizmu ovih redova razumjeće ga ako pročita knjigu Akademsko šarlatanstvo. Tamo ima jedno poglavlje o donošenju glupavih zakona u oblasti nauke i obrazovanja, a ima stranica i stranica o tome šta bi nauka danas trebala biti, a šta sve od toga na Sarajevskom univerzitetu nije. Pa bi se, ukoliko odluče izaći iz ormara, kreatori ovakvih pravnih pičvajza mogli osvrnuti i na kritike izrečene u javnom i akademskom prostoru, a na njihov račun.