BAHATOST NAŠIH POLITIČARA Jedan respirator na 35 službenih vozila

Piše: Rasim Belko

Daj čovjeku vlast i vidjet ćeš mu pravo lice, kaže stara poslovica. Ta poslovica je posljednjih 30 godina u Bosni i Hercegovini dobila smisao, ali i mutirala u modernu varijantu daj mu vlast uzet će ti i posljednji zalogaj hljeba. 

Moderni imperatori, maskirani u demokratska odijela poklopili su svaki segment života. Na putu do fotelje zlate nam budućnost, medom je zaslađuju, a kada se zavale u stolicu što vlast znači, pretvore se u hijene najgoreg kova. 

Daj mu veliku platu, regrese, komisije, daj mu koji nadzorni odbor da podijeli s hanumom i užom porodicom. Daj mu skoro besplatnu hranu u državnom restoranu, besplatno parking mjesto. 

I naravno službenu vozilicu. Ne očekuješ valjda da takva mentalna i duševna bijeda troši svoje gorivo i svoja kola u borbi za tvoju bolju budućnost. 

A tih službenih vozilica trenutno u Bosni i Hercegovini ima 3.548. Nek ima, nek se nađe, valja se nekad otići i vani na ručak, na more, otići ženi s pijace dovući šta treba. 

Pa jesul' političari ili nisu. 

Naravno da nisu. Zapravo, političari sigurno nisu, pitanje je jesu li takvi uopće od ljudskoga roda. 

Jer, kako shvatiti takvu količinu bezobzirnosti i pohlepe. 

Koronavirus, COVID-19 stigla je uveliko i u naše krajeve. Dok se doktori, oni koje nisu protjerali, nadljudskim naporima obračunavaju s ljudskom psihom i njenim strahom od nepoznatog, s prehlađenima i nahlađenima, s onim potencijalno zaraženim i onima koji su oboljeli, većina političara uživa u iznenadnom odmoru. 

Ispalili se u službenim autima i sve stavili na naš račun. 

Vlade različitih nivoa sada traže sredstva za medicinsku opremu, zaštitna i higijenska sredstva. 

TRAŽE SE respiratori, samo ih je sada teško naći. 

I tu će se isprsiti vlade, političari, rukovodioci. Evo milioni nek se nabavi. Jedno je što je danas teško nabaviti respiratore, a posve drugo što se sredstva odvajaju s ko zna kojih stavki da bi se to nabavilo. 

Za 3.548 službenih vozila, prateće opreme i servisa nije bilo problema. To se očas posla riješilo. 

I kad sve ovo jednom bude juče ti isti političari udarat će se u prsa i govoriti “mi smo pomogli da se to odradi, mi smo ovo, ono…”. 

Ali, tada ih treba upitati, zašto su čekali da medicinski kijamet zakuca na vrata. 

Zašto je nabavka medicinske opreme, sredstava i lijekova zadnja rupa na budžetskoj svirali. Kada kupuju vozilice biraju opremu kao da će glumiti u filmovima o Jamesu Bondu i kupuju ih ekspresno. 

Često se u posljednje vrijeme prikazuju fotografije visokopozicioniranih evropskih političara koji se voze javnim prijevozom, biciklom ili jednostavno idu pješke. 

A šta će Evropljani, mi smo za njih uvijek bili gospoda, znaš li kad smo mi jeli viljuškama, reći će ti ovi Miloradovi. Pravo na službena vozila je legitimno i konstitutivno pravo Hrvata, poručit će Draganovi. Nama vozila trebaju da štitimo bošnjački nacionalni interes, gdje su ti Evropljani bili ‘92, poručit će Bakirovi. 

A respirator? Treba disati onaj što se upeca na COVID-19. 

Ma ništa to, to je sitna buranija, poručit će uglas zaštitnici vitalnih nacionalnih interesa.

Najbolje je taj odnos vlasti prema ljudima opisala ilustracija koja ovih dana kruži, na kojoj vođa bošnjačke političke stranke trlja bradu s porukom “i mrtvi glasaju”. 

Otprilike tako nas i tretiraju. Živi ili mrtvi oni nas vide samo kao biračku mašineriju. U suprotnom, ne bi nam najteži pacijenti bili prebacivani u nehumane uslove da bi se u Podhrastovima napravio izolatorij. 

Da je vlast kako valja imali bi savremene kliničke centre i bili spremni na medicinske pojave kakva je koronavirus. 

Zato ko preživi koronu bez respiratora neka se potrudi da oni ostanu bez političkog kisika prve oktobarske nedjelje. Svako dvije godine.

U suprotnom, preostat će nam samo ahiretska glasačka kutija.