A da malo počnemo prati glave?

Piše Edin Urjan Kukavica

Član Kriznog štaba Federacije BiH i šef Klinike za infektivne bolesti UKCS-a kaže da „epidemiolozi i stručnjaci prate preporuke WHO-a kada je u pitanju testiranje na koronavirus“ tako što „testiraju one sa simptomima“. Ne testiraju se osobe bez simptoma jer bi nalaz mogao biti lažno negativan i onda takva osoba misli da se može ponašati normalno, a u međuvremenu se može zaraziti i postati kliconoša.

O tom stavu i praksi – koji se protive i zdravom razumu i uputama Svjetske zdravstvene organizacije – svoje mišljenje je (konačno) dala i Ljekarska komora FBiH tvrdeći da „logika o netestiranju premašuje granice razuma. Podsjetimo, dosadašnjom „racionalnom“ praksom testiranja u Federaciji Bosne i Hercegovine testirano je oko 480 ljudi i utvrđeno 173 oboljelih.

Federalna vlada je, danas donesenim Rješenjem imenovala novi Krizni štab Federacije BiH jer je prethodni bio preglomazan i nije zadovoljio dosadašnje potrebe građana odnosno, nije odgovorio na zadatke kao što je nabavka medicinske opreme. Ne znamo ko su bili članovi Štaba u prethodnom sazivu ali na čelu „novog“ je ponovo zamjenica premijera FBiH i federalna ministrica finansija, za načelnik Štaba je direktor Federalne uprave civilne zaštite, a članovi direktor Federalne uprave za inspekcijske poslove, zamjenik direktora Federalne uprave policije, direktor Zavoda za javno zdravstvo, direktor Federalne direkcije robnih rezervi, sekretar Crvenog križa FBiH i dva pomoćnika direktora Federalne uprave civilne zaštite. 

Nastranu što u Kriznom štabu formiranom povodom pandemije nema ni tajanstvenog federalnog ministra zdravlja nego, u tom Štabu nema ni predstavnika, a kamoli zapovjednika kantonalnih kriznih štabova iakoi laičko poznavanje subordinacije to nalaže (da i ne spominjemo složenost funkcioniranja F BiH u kojemu je sa federalne razine nemoguće narediti bilo šta bilo kojoj nižoj razini vlasti). No veći problem predstavlja to što je u međuvremenu se saznalo da je Krizni štab „naprasno smijenjen zbog toga što je dopremijerka, inače ministrica finansija Federacije BiH i kadar HDZ-a BiH, blokirala već dogovorenu nabavku 150.000 testova.

Testovi su iz Južne Koreje trebali stići već u petak, međutim ugovor koji je morao biti potpisan u srijedu odložen je uz obrazloženje da se "Krizni štab nije mogao usaglasiti, pa se čeka sjednica Vlade“. Ispostavilo se da je dobavljač pod pritiskom, upitima o količinama koje bi mogle biti isporučene Hrvatskoj ali i SBK Mostar koji je u teškoj situaciji?!

Odnosno, dopustite mi da pročitam rječnikom koji svi razumijemo: malo je što je njen predsjednik iznudio odobrenje za sklapanje ugovora sa „strateškim partnerom“ za mrtvi Aluminij iza kojega, ispostavit će se stoji on osobno, nego je i njegova ministrica uvjetovala je (ucjenjivala) isporuku testova za cijelu F BiH količinama za Hrvatsku i Herceg Bosnu.

Osim pitanja je li zapovjednica smijenjena ili ponovo imenovana, jer to iz kontradiktornih vijesti uopće nije jasno, nameće se ozbiljnije pitanje šta ćemo sa masovnim ubicama koje su (do maločas)
sjedili čak, zapovjedali Kriznim štabom Federacije Bosne i Hercegovine? Hoće li iko imati petlju ili snage ili političke volje i na odgovornost pozvati na odgovornost zbog krivičnog djela protiv zdravlja i širenja zaraze sve one koji su uzrokovali pojavu nekoliko klastera u Federaciji Bosne i Hercegovine (od Konjica, preko Mostara do...) odakle se zaraza i smrt proširila po većem dijelu zemlje, zapovjednicu Kriznog stožera po istom članu uz dopunu sa krivičnim djelom „sprečavanja službene osobe u vršenju dužnosti“? Hoće li, kada i kome odgovarati zagovornici neshvatljivog, nesavjesnog i „racionalnog“ testiranja ili će – ne bi čudilo – biti nagrađeni zbog ušteda napravljenih javnom zdravstvenom sistemu F BiH i UKCS-u?

Hoće li – i ako hoće, dokle će – nacionalni ključ, paritet i „jednakopravnost naroda“ uz neznanje, drskost, bezobrazluk i sujetu – makar privremeno – prestati biti odlučujući, presudni činioci općeg
odlučivanja barem dok ovu pandemiju (ne) preživimo? Nije li doista vrijeme da se sa pranja ruku pređe na „pranje glava“ i da jednom, prvi put neko odgovara za posvemašnji – ne amaterizam – nego, javašluk u kojemu se cijena mjeri ljudskim životima?

Ako smo u ratu – a u ratu smo – onda bi trebalo da važe neki ratni zakoni, i za patriote, i za izdajnike, i za petokolonaše, i za crnoburzijance, i za svaku vrstu ološa... Doduše, u onom ratu je bilo donekle lakše, neprijatelji su makar bili s druge strane, a ne partneri u vlasti.