Korona i vanredno stanje kao pokriće za diktaturu naše političke oligarhije

Piše Rasim Belko

U moru laži i lažnih vijesti, najveća laž su odluke vlasti uzduž i poprijeko širom Bosne i Hercegovine. 

Ratni profiteri i virusni diktatori odlučili su srušiti krhku bosanskohercegovačku demokratiju. Maskirajući se u “zaštitnike naroda” od moderne kuge pod oznakama COVID-19 i SARS-nCoV. 

Dan za danom stezali su omču oko vrata slobode. 

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je krajem septembra prošle godine da oko 2,6 miliona ljudi umre godišnje od posljedica nenamjernih grešaka u ambulantama i bolnicama širom svijeta.

Naši hohštapleri propustili su napraviti bazu tih podataka, pa mi u BiH i ne znamo koliko nam ljudi umire u takvim situacijama. Možda bi mnoge živote spasili da postoji evidencija tih grešaka. 

Tada im mjere zaštite nisu značile ništa.

Danas imamo parainstitucionalno i neustavno djelovanje političkih klovnova, koji nam s televizije poručuju i naređuju. 

Krenut ću od ovog posljednjeg djelovanja sistema u Republici Srpskoj. Narodna skupština tog entiteta izglasala je vanredno stanje na teritoriji tog entiteta. Sama činjenica da su u tom činu zatvorili vrata javnosti budi sumnju. 

U diktatorsko-manipulativnom stilu pozvali su se na Ustav RS iako ih taj Ustav demantuje i razotkriva do koske. 

Vanredno stanje sluti na mnogo gore stanje od pandemije. Sluti na rat i svo crnilo tog pojma. Zato ga valjda normalne zemlje i regije Evrope ni ne uvode. Koincidencija ili ne, vanredno stanje uveli su do sada samo diktatori Orban, Vučić i mali diktator Dodik.

Član 10 stav 2 Zakona o odbrani BiH kaže da je Parlamentarna skupština BiH nadležna da “proglasi vanredno stanje na zahtjev Predsjedništva kada postoji prijetnja postojanju Bosne i Hercegovine, prijetnja napada na Bosnu i Hercegovinu ili bilo koji dio Bosne i Hercegovine ili neposredna ratna opasnost”.

Predsjednica entiteta RS Željka Cvijanović i vrhovno božanstvo svih koji vole SNSD Milorad Dodik pravdali su vanredno stanje “lakšom prohodnošću odluka”. 

“Predsjednik Republike Srpske dobiva nove nadležnosti da može donositi akte koji imaju zakonsku snagu”, poručila je predsjednica RS..

Da su prevarili svekoliki auditorij pokazuje član 81 Ustava na koji se pozivaju. Ustav, ako se čita s prave strane, jasno kaže da predsjednica nije upravu. 

“Predsjednik Republike za vrijeme ratnog stanja i vanrednog stanja, kojeg proglase institucije Bosne i Hercegovine, ako Narodna skupština ne može da se sastane, na prijedlog Vlade ili po sopstvenoj inicijativi i nakon što sasluša mišljenje predsjednika Narodne skupštine, donosi uredbe sa zakonskom snagom i o pitanjima iz nadležnosti Narodne skupštine i imenuje i razrješava funkcionere, koje bira, odnosno imenuje i razrješava Narodna skupština”, kaže pomenuti član Ustava. 

Željka i Milorad sa svojom političkom (možda i vjerskom) skupinom pozvali su se i na član 70 Ustava, stav 3. 

“Narodna skupština, u skladu s Ustavom i zakonom, proglašava:  Vanredno stanje za Republiku ili dio Republike u slučaju ugrožavanja bezbjednosti, uslijed elementarnih nepogoda (poplava, zemljotresa i požara), prirodnih katastrofa, epidemija, povreda ljudskih prava i sloboda i normalnog funkcionisanja ustavnih organa Republike.  Odredbe stava 3. ovog člana se ne odnose na upotrebu vojske i druge mjere iz nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine”, glasi stav 3 pomenutog člana. 

Možeš misliti Dodik proglasio vanredno stanje zbog kršenja ljudskih prava Bošnjaka jer nemaju pravo na bosanski jezik. 

Naravno da nije. 

Dakle, ratno i vanredno stanje proglašavaju institucije BiH, tačnije Skupština BiH. Zanimljivo, u Ustavu RS piše tačno tako institucije BiH, a ne zajedničke institucije kako to Dodik i njegovi naglašavaju. 

Najbitnije u svemu, Cvijanović nema pravo da donosi akte sa zakonskom snagom, jer vanredno stanje nisu donijele institucije BiH. Tu završava priča o navedenim razlozima proglašavanja vanrednog stanja. Dodatno, šta to sprječava NSRS da zasjeda, ako Igor Radojičić, gradonačelnik Banja Luke poručuje da je Banja Luka ugasila klastere i spriječila eksploziju epidemije koronavirusa. 

Razloge za proglašavanje neustavnog vanrednog stanja možemo naslutiti već po prvoj odluci u toku tog stanja. RS će se zadužiti 300 miliona, čime će kršiti sopstvene odluke. Šta će još prekršiti ostaje da vidimo, ali sada je već jasno da su uzurpirali zakonodavnu vlast i pravo javnosti da bude uključena u procese odlučivanje. Sve navedeno dovoljno da se odluka karakteriše diktaturom. I da se sumnja u namjere s vanrednim stanjem. 

Nije mnogo drugačije ni u entitetu Federacija BiH. Sve odluke na političkom i operativnom vrhu ovog entiteta preuzela je manja skupina ljudi i de facto poništila zakonodavnu vlast. 

Slično je i na nižim nivoima, što dovodi do općeg kuršlusa u sistemu odlučivanja. 

Napose što se u velikom broju tih odluka prepoznaje kršenje ljudskih prava. Dodatno je problem što je Kanton Sarajevo, kao niži nivo vlasti svojom odlukom o zabrani okupljanja više od 20 osoba blokirao rad zakonodavne vlasti u Federaciji. 

Dok je državna vlast inertna i blokirana, entiteti i niži oblici vlasti odlučili su politički sistem vratiti 100 godina unazad. Ustav, zakoni i pravila su isključivo njihova volja. 

Strane okupatore zamijeniše domaći okupatori-diktatori koji u svojoj samoživosti ne čuju poruke karantiranog čovjeka. Samo da nam se to svima ne obije o glavu. 

Nastaviće se...