Šta poslije OVOGA?

Piše: Mladen BOŠNJAK

Među bosanskohercegovačkim ljubiteljima nogometa najviše kruži kondicionalna poštapalica „ako ovo ikad prođe“ i smjela uvertira „kad ovo prođe“. Šta onda? Zaista, puno je prijedloga, varijanti, ideja… Što sumanutih, što smušenih, šašavih, smišljenih, ozbiljnih, što vizionarskih. Što poslije OVOGA?

Nitko pametan, dakako, ne može predvidjeti konačno popuštanje pandemije, nitko normalan se ne usudi prognozirati kad će se nastaviti nogometno natjecanje u Bosni i Hercegovini, kad će se nastaviti natjecanja pod okriljem UEFA-e i FIFA-e, kad će tako željno očekivani baraž. Svi drhte pred zamišljenom slikom ovdašnje privrede, koji će gospodarski subjekti preživjeti ovo predkataklizmično stanje, tko će biti zdrav i solventan da bi sponzorirao slabašni bh nogomet. I sport uopće.

Nije poznato kako se klubovi pripremaju za Dan poslije OVOGA, kako vide situaciju u svojim redovima za, recimo, godinu dana. Ali, jasno je da je ovo dobra prilika da se krene sa zdravih temelja: Omladinski pogon prebaciti u seniorski, mladog i perspektivnog trenera iz vlastitih redova, ugovorima odrediti neku razumnu hranarinu, i zasukati rukave! Ovo nije neka posebna pamet, ovo je matrica po kojoj će, izgleda, funkcionirati zagrebački Dinamo. A matrice po kojima je taj klub funkcionirao zadnjih 20-ak godina itekako su dale rezultate.

Hoće li ijedan naš premijerligaš imati snage i hrabrosti pa krenuti sa čistih pozicija, s pometene avlije, hoće li itko smoći snage otjerati politički otpad iz klupskih prostorija ili će lokalni mračnjaci i dalje raditi što ima je volja? Hoće li itko imati snage odreći se profanih (polu)trenera koji se prije angažmana u klubovima najprije raspitaju gdje je općinski sud!? (Zbog pisanja o jednom takvom imao sam manjih neugodnosti, verbalnih doduše, no to me samo tjera da ih još energičnije markiram). Ima li itko odgovor na pitanje zbog čega je jedna politička prelivoda (Mićić) u Bijeljini toliko utjecajnija u nogometnom klubu od jedne nogometne legende (Krstajić)? Valja nam na sva ta pitanja naći odgovore i, što je puno teže, protulijek.

Uistinu je vrlo teško predvidjeti skoru budućnost. Dosta je klubova u Europi pred bankrotom, nekolicina njih je „ugasila svjetlo“, gotovo svi su drastično srezali troškove… Neizvjestan je nastavak Lige prvaka, Europske lige… Neka će nacionalna prvenstva završiti turnirskim odigravanjem preostalih kola, neka planiraju zamrznuti trenutno stanje, rijetki šute i čekaju rješenje sa nebesa. Mi smo, čini se, jedni od tih.
Dok ovo pišem, iskreno se nadam da ću u ugodnim jesenskim noćima uživati u igri ovdašnje mladosti, da ću na golobradom licu svakoga igrača prepoznati ljubav, prepoznati iskreni motiv, i vidjeti mlađarsku razigranost i lepršavost. Najiskrenije se vidim na Bilinom polju, na utakmicama reprezentacije, poslije kojih će zeničkim ulicama pjesma ječati do zore.

Naravno, to je optimistična prognoza provincijskog pera koje tako zamišlja vrijeme poslije OVOGA!