Dan Armije: Dok su Dudaković, Dreković i najhrabriji sinovi zemlje pred Sudom ništa i nije svečano!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Bez svečanih akademija i okupljanja danas se sjećamo najhrabrijih sinova ove zemlje. 15. aprila obilježavamo Dan osnivanja Armije RBiH. Svečane akademije suspendovala je korona, iako ih, ruku na srce, nije trebalo biti ni bez korone. Jer kome je svečano danas kada najčasniji borci ove zemlje pred Sudom BiH po, najčešće montiranim optužnicama dokazuju da nisu zločinci i da su samo branili svoju zemlju od agresora, kako bi, ironije radi, omogućili svojim današnjim progoniteljima komad vlastite zemlje! Gdje bi oni danas sudili i tužili?

Niz je primjera, ali osim Dana Armije RBiH, na današnji dan počeo je jedan od najsramnijih poteza Tužilaštva BiH. Upravo na današnji dan prije godinu počelo je suđenje generalu Atifu Dudakoviću. Eto, započelo je tačno na Dan Armije Republike Bosne i Hercegovine – jedine legalne vojne sile međunarodno priznate države.

Simbolika tog dana ozbiljna je poruka svim patriotima ove države. Jasno vam je zašto onda kažem da i bez korone najhrabrijim sinovima nije ništa svečano, a političarima se taman uskratio koji politički govor i poziv na nacionalni naboj glasača.

Kroz svoju borbu za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i međunarodno - pravnog subjektiviteta, i kroz odbranu od agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, Armija Republike Bosne i Hercegovine, pokazala je da je jedini historijski nasljednik antifašističke tradicije na ovim prostorima. Ali, ko prati suđenja na Sudu BiH mogao bi steći potpuno pogrešan dojam slušajući tužioce kako govore o pripadnicima Armije RBiH.

Danas se pripadnicima Petog korpusa na čelu sa Dudakovićem sudi jer su nakon tri i po godine krvave opsade bihaćke Krajine krenuli u ofanzivu. Sud to ne želi da vidi, kažu nije to predmet ove optužnice. Ali je predmet nepravde, a nepravda izaziva frustraciju. 

Treba li podsjetiti Tužilaštvo BiH i javnost da predmet Dudaković i drugi nije predmet s A liste Haškog tribunala. Pitanje je gdje je onih 850 predmeta sa ‘A liste’ Haškog tribunala, i danas su otvoreni.

Nesporno je da treba svi da odgovaraju za počinjene zločine.

Ali, red mora postojati. Kako drugačije objasniti ljudima da se na Sudu BiH ne smije spomenuti period prije 1995. godine i stradanje Bošnjaka i Hrvata u opkoljenom Bihaću, kako se može objasniti normalnim ljudima da, naprimjer, za Goražde nije podignuta nijedna optužnica protiv onih snaga koje su granatirale i ubijale Goražde, a podižu se brojne optužnice za ljude koji su branili Goražde.  

Tamo gdje je četrdesetih stala jedna generacija antifašista, devedesetih je nastavila druga, ali pravosuđe to tako ne vidi.

Nažalost, istom progonu su izloženi general Sakib Mahmuljin i Ramiz Dreković, kao i brojni drugi istaknuti komandanti i heroji Armije Republike Bosne i Hercegovine protiv kojih se vode sudski procesi pred Sudom BiH, a od kojih su svi digli ruke, najviše boli izdaja onih koji bi da danas svečano govore, dok ih odbrane ljudi ne zanimaju. Drekovića zbog jedne granate ispaljene na Kalinovik čak su i hapsili, a nemamo niti jedne optužnice za hiljade granata na Konjic, Sarajevo, za ubijeno 1.601 dijete. Pripadnici Armije RBiH i general Nehru Ganić dokazuju da je napad na Čemerno bila legitimna vojna akcija na artiljerijski položaj agresora koji danima sijao smrt po Brezi, Visokom, Ilijašu početkom 92', pravdaju se da nije bilo udruženog zločinačkog poduhvata, a svaki laik to vidi, osim tužioca koji je propustio temeljito i zakonito provesti istragu.  

Apelaciono vijeće Suda Bosne i Hercegovine pravosnažno je oslobodilo svih optužbi Tužilaštva BiH Ahmeta Sejdića, bivšeg komandanta Prve višegradske brigade Armije RBiH (ARBiH) i heroja odbrane Goražda, ali niko od tužilaca za ovu lažnu optužnicu neće odgovarati. Sankcija nema. Isto je oslobođen i Naser Orić. 

Deklarativna podrška im ništa ne znači. Pokazali smo da smo nespremno dočekali godine dvije decenije iza rata u kojem nam pred očima nestaju heroji. Ono što u ratu nisu ubili danas pokušavaju.