Lavić: Antibosanske politike rade na gašenju ili dislociranju OHR-a

SARAJEVO, (Patria) - U dobu pandemije virusa corona ponovo je pokazan značaj države-nacije. U posljednjim decenijama glasnici neoliberalnog kapitalizma i upravljači brojnim tokovima globalizacije iznosili
su stavove kako je došao kraj nacionalnoj državi i da će vrlo brzo na povijesnu scenu stupiti razni oblici nadnacionalnih oblika udruživanja. Neki su već otpjevali pjesmu rastanka s državom-nacijom. Vidjeli smo, međutim, kako su brzo, preko noći, unutar Evrope i širom svijeta ponovo naglašene državne granice u pothvatima zaštite od širenja pandemije virusa corona, kazao je profesor Senadin Lavić, uvodničar na sesiji Krruga 99.

"Čini se i dalje da je država-nacija najbolji operativni sistem političke organizacije za većinu građana. Naravno, to ne odgovara potrebama neoliberalne kapitalističke pohlepe za “slobodnim tržištem” i profitom.
Ponovo se pokazala važnost DRŽAVNIH granica u smislu zaštite prostora od nepogode ili od neprijatelja. Jasno je da Bosna i Hercegovina mora izmijeniti postojeći politički sistem kako bi se država oslobodila od neofašističkih ideologija i omogućilo građanima uživanje svih ljudskih prava i sloboda. Jednakopravnost svih građana Bosne i Hercegovine može se ostvariti samo u evropskoj državi-naciji Bosni i Hercegovini koja preferira jednakost svih građana na svakom dijelu države.

Današnji etničko-religijski konsocijacijski zagovori federalizacije države predstavljaju recidiv ratnih osvajanja i ideologija plemena iz 19. stoljeća. Konsocijacijski federalizam i narativ o tzv. “konstitutivnim narodima” predstavljaju pokušaj da se nemoralno i bez odgovornosti, genocidom i ratnim zločinima stvoreno stanje u Bosni, prihvati kao realnost i tako ostvari hegemonija pojednih političkih grupacija i njihovih političkih interesa. Zato te grupacije zanemaruju presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetima “Sejdić-Finci”, “Zornić”, “Pilav”, “Šlaku” i “Baralija”.

Oni koji misle da su trajno okupirali dijelove Bosne i dalje misle da se može održati ovo stanje s ponižavajućom sistematskom diskriminacijom unutar Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, iz Daytona 1995. godine.

Lavić ističe da je osnovna namjera antibosanskih snaga u kontekstu korona-krize etablirati definitivno konsocijacijsku federaciju u Bosni i tako je podijeliti između tri etničko-religijske grupe. To je sav smisao napada etnopoliitke na Bosnu. Entiteti i kantoni u Bosni su dio bosanskog političkog uređenja stvorenog ratom i zločinima – oni nisu subjekti internacionalnog prava, ali nisu ni prirodan izraz bosanskog povijesnog toka. Oni su potpuni izraz neopisivog nasilja nad ljudima Bosne. Trenutno je koordinirana aktivnost na pokušaju gašenja ili dislociranju OHR kako bi akteri antibosanske politike nesmetano mogli provoditi kriminal i teror nad građanima Bosne. To je još jedan razlog za promjenu političkog sistema u državi i njegovo oslobađanje iz ruku kriminalaca i fašističkih sljedbenika.

"Bosanski nacionalni/državni identitet je koncept koji nas uči da država nije zajednica plemena. U nedefiniranom prostranstvu između nestalog socijalističkog modela života i kapitalističkog privređivanja, uz nova znanja i tehnologije, Bosna treba pronaći svoju mjeru postojanja. Neprestano treba podsjećati građane Bosne da ne postoje nikakvi “legitimni predstavnici konstitutivnih naroda” koji nekome mogu garantirati slobodu, dostojanstvo ili ljudska prava. To je krucijalna podvala etnopolitike i antibosanskog političkog djelovanja. U evropskoj povijesti nadošlo se do modela države-nacije koja to jedino osigurava. Bosna treba jasnu putanju u budućnost. Taj pothvat zahtijeva hrabre i odgovorne ljude koji neće biti zarobljeni prevaziđenim ideologijama ili okamenjenim predstavama o životu. Mi bi morali uz politički model države-nacije
danas tražiti i neki novi model ekonomskog poretka koji će prevazići nerealne predstave o “socijalističkom” i “kapitalističkom” načina privređivanja. Intencija je ovdje jasna: da se uz dosadašnja dostignuća traži nešto novo što bi kvalitativno prevazišlo i dogme socijalističkog i kapitalističkog ekonomsko-društvenog oblika življenja ljudi... Moramo misliti povrh ili preko komunističkog ideološkog sistema i kapitalističkog neoliberalnog fundamentalizma tržišta i profita. Oba projekta su se pokazala neizvodivim eshatološkim konstruktima koji su doveli do distopijskih krajolika života i velikih razočarenja", kazao je Lavić.