Piše Rasim Belko
Jasenovac i Gradiška Stara, to je kuća Maksovih mesara...Sjajna zvijezdo iznad Metkovića, pozdravi nam Antu Pavelića. Ovako glasi početak i kraj pjesme najpoznatijeg ustaškog pjevača današnjeg vremena Marka Perkovića Thompsona.
Sjetih se ove pjesme, ako se to pjesmom može zvati, u ove dane u kojima Vrhbosanska nadbiskupija katoličke crkve u Bosni i Hercegovini namjerava misom okajati grijehe nekih od najpoznatijih zločinaca koji su ovim našim prostorima hodili.
Zapravo slušajući kardinala Vinka Puljića, sjetio sam se i ove Thompsonove. Ne zato što sam nekada čuo da je kardinal spominje ili pjeva, već zbog toga što on tvrdi da je misa koju kani održati 16. maja u Sarajevu zapravo misa za nevine žrtve. Kako kaže za “žrtve komunističkog režima”:
Prvo problem tog kardinalovog opravdanja je činjenica da u vrijeme kada su ustaše bježale s prostora na kojima su počinile zločine, nije bilo komunističkog režima. Bila je to mlada i golema država, ali u začecima i tada je više bila pokret otpora nego država.
Drugi problem načina na koji Vinko Puljić opravda misu za žrtve Bleiburga je činjenica da je tu vrlo malo nevinih. Jer nevini ne bježe pred oslobodilačkom vojskom. Bježe zločinci, kasapini, izdajnici i njihovi pomagači. A bleiburške žrtve su manje - više upravo to.
Dakle, priča o nevinim žrtvama koje “krvnici komunisti poklaše” je najobičniji ali vrlo opasan pokušaj revizionizma. To je prizivanje povratka ideologije koju te navodne “žrtve” provodiše nad svima koji se ne pokoriše ustaškom režimu NDH, pa čak i nad djecom.
Prizivanje fašizma je duplo opasnije kada to radi crkva ili džamija nego političke stranke.
Ali zašto Sarajevo? Zašto grad u kojem je fašizam više puta poražen i protjeran?
Možda upravo tu leže i razlozi zbog kojih Vrhbosanska biskupija insistira na misi za Bleiburg.
Nekako me cijela situacija oko te mise, reakcije hrvatskih političara ovdje i u Zagrebu, reakcije nevladinih organizacije i drugih podsjeća na situaciju koja se već mjesecima odvija na teritoriji Crne Gore.
A tamo je Srpska pravoslavna crkva krenula u pohod nakon što Republika Srbija nije uspjela instalirati svoje satelite u političku vlast Crne Gore. Propali su pokušaju s ruskim i srpskim obavještajcima. Onda se krenulo preko SPC, znajući da će srpski narod u Crnoj Gori teško moći i naslutiti šta je pozadina svega.
Motiv za “rat” s državom SPC pronašla je u Zakonu o slobodi vjeroispovijesti i za SPC su bila neprihvatljiva sva objašnjenja o tom zakonu. I u tom slučaju spor je iz historije. Sve druge vjerske zajednice prihvatile, samo SPC krenula u rat s državom. Teško je povjerovati da u svemu ulogu ne igra Srbija i njen obavještajni aparat.
Još je teže povjerovati da je kardinal Puljić sam krenuo u akciju “misa za ustaše u Sarajevu”. Hrvatska već dugo vremena pokušava odlučivati o unutrašnjim političkim i drugim procesima u BiH. Tako naša susjedna zemlja, pod lažnom krinkom brige za Hrvate zapravo djeluje kao jedan od najvećih remetilačkih faktora u BiH.
Kako da znamo da upravo ta Republika Hrvatska ne stoji iza sramne mise kako bi okaljala ovaj grad, a još ako bi koji antifašista reagovao imala povoda za dodatne optužbe prema Bosni i Hercegovini. Ono što nam dodatno daje za pravo da povežemo najavljenu misu i utjecaj Hrvatske je činjenica da je na jednom nedavnom obilježavanju država Hrvatska prešutjela i gledala ustaške uniforme. Crne košulje i “Za dom spremni”. U Sarajevu NEĆE MOĆI!
Ono što pak s vjerske strane čudi je trud i inspiracija kardinala Puljića da smisli sva ta silna opravdanja za misu ustašama, a tek je frapantno da mu u tome određenu podršku pruža reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazović. Tu je i nekolicina onih za koje smo vjerovali da prave lapsuse, a uvjerili se da zapravo toliko mrze komunizam da im je fašizam prihvatljiv.
Ipak, onaj koji snosi najveću odgovornost za misu ustašama je kardinal Puljić. Zbog načina na koji argumentuje održavanje pomenute mise pitam se priznaju li Vrhbosanska nadbiskupija i njen poglavar Puljić zločine Vjekoslava Luburića poznatijeg pod nadimkom Maks, kao i poglavnika Ante Pavelića.
Pitao bih kardinala zna li koliko je nevinih i nedužnih ubijeno u već pomenutom Jasenovcu i Staroj Gradišci. Isto tako, volio bih da mi kardinal kaže svoj stav prema osječkim logorima za djecu.
Prema svjedocima, u tim logorima život najmlađih i najnevinijih bića gasio se sporo i vrlo bolno, a crkveni velikodostojnici takve logore nazivali sabirnim i humanitarnim centrima. Jeste li kardinale pogledali film “Dianina lista”? Jeste li možda čitali ratni dnevnik Diane Budisavljević u kojem piše da je Maks Luburić u logoru u Staroj Gradišci poručio da će “nestati svi koji bi djeci pokušavali ublažiti patnje".
Kako je moguće kardinale da se katolička crkva protivi abortusu (ubistvu nerođene djece) a s druge strane misom moli za zločince koji su na najsvirepiji način ubili hiljade rođene djece?
NO PASARAN!
Kardinale Puljiću, dobro zapamtite, a prenesite i ahbabu Kavazoviću i njegovim političkim miljenicima da se ovaj grad obranio od fašizma bez njih, a bude li trebalo pobijedit će i Vas kardinale i sve njih, ali fašizam u ovaj grad NEĆE PROĆI!
Jer, u temelje ovog grada slila se krv onih što položiše živote u odbrani od fašizama, i 40-ih i 90-ih, i ne dozvoljava nam da se tek tako odreknemo svoje antifašističke i antizločinačke tekovine.
A misa za zločince je zločin, i za nju nema opravdanja!