Martina i zastava na pola koplja: Kad ljudskost nadvlada diplomatiju

Piše: Amra Vrabac

Ambasadorica BiH u Češkoj Martina Mlinarević Sopta morat će se pismeno izjasniti zašto je u četvrtak navečer spustila zastavu BiH na pola koplja na zgradi Ambasade. Danas je zastava vraćena u prvobitno stanje, ali Mlinarević Sopta morat će ipak obrazložiti takvu svoju odluku iako je o tome izvijestila na društvenim mrežama.

Ona je bila pogođena smrću istaknutog književnika Bekima Sejranovića te je htjela odati počast na taj način. S druge strane, razumljiva je i reakcija MVP BiH jer su tačno utvrđene procedure kada se može spustiti državna zastava. Mlinarević Sopta možda će i snositi određene posljedice zbog tog svog čina, ali ne treba zaboraviti da otkako je imenovana za ambasadoricu bila je na raspolaganju svim bh. državljanima a pogotovo u vrijeme pandemije. Učinila je nemoguće da se neki od njih vrate svojim kućama iz Češke i Slovačke i to ne treba zaboraviti. Nije tajna da ova književnica nema diplomatskog iskustva ali da ima želju da pomogne svim bh. državljanima i da im je na raspolaganju i ona i uposlenici Ambasade 24 sata dnevno to niko ne može osporiti. Na kraju krajeva kad ste u tuđoj zemlji onda vas i raduje da "imate nekog svog" a to bi upravo trebali biti naši ambasadori.

Dok Predsjedništvo BiH tajno imenuje ambasadore, o čemu javnost ili mediji slučajno saznaju umjesto da imaju cijelu biografiju i reference onoga ko će nas predstavljati i uzimati veliku plaću, nekima smetaju i ovakvi ambasadori koji su pravo osvježenje u bh. diplomatiji.

Pokušajte se prisjetiti ko su bili ambasadori prije Martine u Češkoj ili ko su uopšte ambasadori BiH u svijetu. Koliko imena ćete uopšte znati nabrojati, a kamoli da očekujete neku pomoć. Ima u bh. diplomatiji nekoliko svjetlih primjera i to se pokazalo u proteklih nekoliko mjeseci gdje je nekolicina ambasadora bila na usluzi građanima ne samo BiH već i drugih zemalja o kojima su i regionalni mediji izvještavali.    

Reakcija i odluka ambasadorice Mlinarević Sopta možda je bila nedopustiva i neprimjerena, ali na neki način razumljiva. Bez diplomatskog iskustva, ali bez ikakve namjere da nekome nanese štetu samo je željela na najdublji način izraziti poštovanje prema književniku koji je o BiH govorio ma gdje da se nalazio u svijetu i koji je ostavio veliki pečat u bh. književnosti. Ako već u BiH se ne cijeni kultura i književnost onda me raduje da ovakvi primjeri postoje - oni koji će rizikovati i svoj posao da pokažu ljudskost.