IFIMES: Dodik i drugi kao destabilizirajući faktori na Balkanu i Evropi

(Patria) - Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES je povodom aktualnih događanja u Bosni i Hercegovini odnosno u entitetu Republika Srpska i Crnoj Gori, pripremio analizu aktualne političke situacije. Iz opsežne analize „Bosna i Hercegovina – Crna Gora 2020: Dodik i Đukanović destabilizirajući faktor na Balkanu i Evropi?“ izdvajamo najvažnije i najzanimljivije dijelove.

Svjetska krizna situacija izazvana Covidom-19 pokazala je, da su najjače države najranjivije i da nisu imale spremne odgovore, kako se suprotstaviti širenju  smrtonosnog virusa. Posljedice su katastrofalne po ekonomiju SAD, Velike Britanije, Francuske, Kanade, Italije, ali i drugih velikih država i još uvijek se nisu iznašli adekvatni modeli, koji bi eventualno preokrenuli trenutnu situaciju u pravcu oporavka ne samo posrnule ekonomije nego normalnog društvenog života. 

Na području Zapadnog Balkana, Crna Gora i Republika Srpska, kao entitet u Bosni i Hercegovini nisu najadekvatnije odgovorili izazovima pandemije, kako stručno- medicinski, tako i ekonomsko-politički. Ostat će zabilježeno, da su crnogorske vlasti dugo vremena prikrivale i danas prikrivaju broj oboljelih, ali i da su pokušali zvanično od NATO-a, da prevarantski isposluju i iskamče medicinsku opremu (koju Crna Gora nije dobila) sa kojom su opremljene najveće svjetske bolnice, opremu vrijednu  desetine miliona dolara. Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović (DPS) je ovih dana olako objavio, da je Crna Gora „pobijedila Coronu“, što je izazvalo zgražanje, nevjericu ali i podsmjeh u zapadnim diplomatskim krugovima. Ono što ne mogu predsjednik SAD Donald Trump, francuski predsjednik Emmanuel Macron, britanski premijer Boris Johnson, i drugi svjetski lideri da riješe, uspio je Đukanović da riješi preko twitter objave ponovo obmanjujući crnogorsku i svjetsku javnost. Crna Gora je u prošlosti samu sebe proglasila za „ekološku državu“,  pa je ipak jedna od zagađenijih država, a sada je navodno „free covid-19 country“.

ktualni srpski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik (SNSD) osim što je od Republike Srpske (RS) napravio najveći klaster pandemije Covid-19 u regionu, pandemiju je pokušao iskoristiti, da dodatno izvrši pripreme za moguću secesiju od Bosne i Hercegovine. Jedina prepreka je još uvijek utjecajna međunarodna zajednica na čelu sa SAD i institucijom visokog predstavnika međunarodne zajednice (OHR) oličenom u Valentinu Inzku.  

Visoki predstavnik Inzko ponovno je dobio podršku u Vijeću sigurnosti UN-a za važan i težak posao koji radi u Bosni i Hercegovini. Stalna negiranja počinjenih ratnih zločina i zločina genocida, pravosnažnih sudskih presuda, pokrenula su očekivanja u međunarodnim krugovima, posebno u stručnim i naučnim krugovima te međunarodnim organizacijama, koje se bave ljudskim pravima, da visoki predstavnik proglasi zakon o negiranju holokausta i genocida i naslijeđa međunarodnih sudova ICTY/MICT i ICJ, posebno nakon obilježavanja Bleiburga, koji predstavlja historijski revizionizam i kontraverzne katoličke mise u Sarajevu sa retrogradnom retorikom, koja je naišla na osudu svjetske antifašističke javnosti, američke administracije, posebno jevrejskih organizacija, koje se bave pitanjem antisemitizma i holokausta, da bi se spriječilo negiranje antifašističkog naslijeđa na kojem je utemeljena današnja EU, ali i negiranje holokausta i genocida u BiH. Nametanje zakona je ne samo neophodno, nego predstavlja civilizacijski čin i preventivno sredstvo za sprječavanje eventualno novih sukoba i stradanja u BiH i regionu.

Milorad Dodik je pandan Mila Đukanovića, predsjednika Crne Gore, koji diktatorski vlada tom državom već 31 godinu. Dodik sinkronizirano pomaže postojeću krizu u Crnoj Gori, koju je izazvao Đukanović. Zanimljivo je, da je Đukanović u nekoliko navrata u svojim javnim istupima naveo, da je Milorad Dodik „problem BiH“, a u nijednom momentu nije izrekao kritike na račun Dodika, a koje redovno upućuje prema predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću (SNS). Savezništvo i međusobna poslovna saradnja Dodika i Đukanovića vuku svoje korijene još iz vremena rata u Bosni i Hercegovini (1992-1995) kada su se obojica bavili krijumčarenjem (švercem) visokotarifne robe, prvenstveno cigareta i nafte, i iz tog perioda obojica nose svoje nadimke Milorad Dodik „Mile Ronhill“ i Milo Đukanovića „Mr. Philip Morris“. 

Iako se Dodik trudio, da za vrijeme pandemije Covid-19 prikaže, da je entitet Republika Srpska samostalna jedinica, koja može nesmetano funkcionirati mimo BiH i da je „snažniji“ entitet od Federacije BiH, Milorad Dodik je doživio debakl, ne samo zdravstveni, nego i političko-financijski. Ilustrativan je primjer, da se nedavno niko nije prijavio na aukciji novih obveznica Vlade Republike Srpske, što predstavlja jasan znak nepovjerenja, da se te obveznice kasnije ne mogu i unovčiti.

Milorad Dodik je opremu za prisluškivanje nabavljao iz iste države, Izraela, kao i Nikola Gruevski (VMRO-DPMNE), tadašnji premijer Makedonije, koji je nezakonito prisluškivao više od 26.000 građana Makedonije, zbog čega su izbili masovni protesti i pokrenuta „Šarena revolucija“. Zbog toga je važno, da kriminalistička istraga zbog interesa javnosti, pokaže koliko osoba prisluškuju Dodik i Đukanović i čija se oprema za prisluškivanje koristi u Crnoj Gori? Dodik i Đukanović postali su snažan destabilizirajući faktor na Balkanu i Evropi i najilustrativniji primjer „politizacije kriminala i kriminalizacije politike“ u regionu.
 
Federalni premijer Novalić na udaru političko-mafijaških struktura 

Upravo je pandemijska kriza pokazala, da je Federacija BiH jedan od najorganiziranijih entiteta na Balkanu, sa najminimalnijim brojem zaraženih, sa adekvatno poduzetim mjerama, ali i sa najboljom finansijsko-ekonomskom situacijom. Vlada Federacije BiH, koju vodi premijer Fadil Novalić, pored toga što je uspjela ¾ ekonomskih tokova u BiH usmjeriti u Federaciju BiH i koja je mogla normalno funkcionirati bez vanredne tranše kredita Međunarodnog monetarnog fonda (IMF), postala je meta političko-mafijaških struktura, prvenstveno u Federaciji BiH. 

Uspjeh Vlade Federacije BiH odnosno premijera Fadila Novalića može se porediti sa uspjesima Vlade Sjeverne Makedonije premijera Zorana Zaeva (SDSM), sada premijera Olivera Spasovskog (SDSM) ili Vlade Republike Srbije premijerke Ane Brnabić (SNS). Entitet Federacija BiH je bila spremna za vrijeme pandemije, prema međunarodnim pokazateljima, da funkcionira šest mjeseci bez dodatnog zaduživanja čime se ne mogu pohvaliti mnogo razvijenije ekonomije i zbog toga vanredna tranša IMF nije uopšte bila potrebna entitetu Federacija BiH nego prvenstveno, da bi se pomoglo i spriječio finansijski kolaps entiteta Republika Srpska i politike Milorada Dodika. 

Premijer Federacije BiH Fadil Novalić je zbog dosadašnjeg uspješnog rada dobio snažnu podršku utjecajnih međunarodnih krugova. Upravo ti uspjesi doveli su do sukoba premijera Novalića sa političko-mafijaškim strukturama, jer je premijer Novalić zaustavio pljačku aluminijskog kombinata „Aluminij“ Mostar, nastoji oporezovati razne vrste kladionica, koje godinama izbjegavaju plaćati više desetina miliona eura poreza u budžet, umjesto toga plaćaju „pokroviteljski reket“ političkoj stranci Hrvatska demokratska zajednica (HDZBiH) odnosno njenom čelniku akademiku Draganu Čoviću. Zbog toga će se u narednom periodu nastaviti orkestrirani napadi na premijera Novalića i njegove najbliže saradnike, producirati nove afere, kako bi se iznudila njegova ostavka i da bi premijersku poziciju preuzela zamjenica premijera Jelka Miličević (HDZBiH) i tako u nedogled odložilo formiranje nove Vlade Federacije BiH, iako je od izbora prošlo već 20 mjeseci. Tako bi HDZBiH pored predsjednika Federacije BiH Marinka Čavare preuzeo i poziciju premijera tog entiteta.
 
Tužilaštvo BiH ne smije istraživati kriminal Čovića, Dodika i vlasti RS

Afere koje potresaju entitet Federacija BiH u svakom slučaju trebaju dobiti svoj istražni epilog, ali iznenađuje, da se sve aktuelne afere iz Federacije BiH pokušavaju voditi ili se vode na državnom nivou od strane Tužilaštva BiH?

U entitetu Republika Srpska afere ili „ne postoje“ ili  ne dobivaju pravosudni epilog, pa čak i one koje bi trebale biti pokrenute ex officio od strane Tužilaštva BiH. Kao primjer navodi se izjava člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika, koji je nedavno javno na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske izjavio, da se bavi prisluškivanjem opozicije i da je on lično ugovorio kupovinu pokretne bolnice, koja se nalazi na neznanoj lokaciji u inostranstvu i koja se već drugi mjesec čeka, a koja nema prethodnu saglasnost za uvoz od državne Agencije za lijekove i medicinska sredstva BiH. 

Akreditirane diplomate u BiH, od stranih ambasada do OHR-a, OSCE-a i predstavnika drugih međunarodnih institucija imaju apsolutno negativno mišljenje o radu Tužilaštva BiH na čelu sa glavnom tužiteljicom Gordanom Tadić i Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) na čelu sa predsjednikom Milanom Tegeltijom. Glavna tužiteljica BiH i predsjednik VSTV su  persone non gratae za međunarodne predstavnike u BiH i oni ih ne pozivaju na važne događaje, jer su percipirani kao neposredne ispostave Milorada Dodika i Dragana Čovića. 

Analitičari i međunarodne diplomate smatraju, da se afere iz Federacije BiH prebacuju na državni nivo uz pomoć utjecajnih policijskih ličnosti u BiH ne samo zbog unutrašnjih, stranačkih i međustranačkih odnosa, nego i zbog predstojećih lokalnih izbora, koji će se održati 15.novembra/studenog 2020. Imajući u vidu, da pravosuđe kontrolira i najveći utjecaj na njega ima Milan Tegeltija, odnosno sprovodi politiku Milorada Dodika, a potom i Dragana Čovića, jasno je, da će o svim aferama na državnom nivou odlučivati dvojac Dodik - Čović.  

Centar civilnih inicijativa (CCI) upozorava u najnovijem izvještaju, da čak 76% subjekata revizije u promatranom periodu u Republici Srpskoj u periodu od 2015-2018.godine za vrijeme obavljanja dužnosti predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, nije primjenjivalo zakonske i druge propise, a govori se o budžetskom iznosu od oko 87 miliona EUR. 

Analitičari smatraju, da su zbog počinjenog kriminala oštećeni budžeti ne samo entiteta u Bosni i Hercegovini, sama BiH nego i države regiona ali i sama EU. Radi se uglavnom o visokotarifnim robama i međunarodnom kriminalu, koji je u nadležnosti Tužilaštva BiH, a navedeni političari, koji su nosioci javnih funkcija dio su međunarodnog kriminala i to zahtjeva ozbiljnu međunarodnu istragu u koju se mora uključiti i Interpol.