Otišo si Đilda, ostala je tuga...

SARAJEVO, (Patria) - Otiš’o si Đilda, ostala je tuga, uvijek će te voljeti Manijaci s Juga", odzvanjalo je i danas odzvanja na tribinama stadiona Grbavica, kao i svakog drugog stadiona kojeg pohode vjerni navijači Željezničara.

Jer, Dževad Begić Đilda bio je po mnogo čemu poseban čovjek, veliki zaljubljenik nogometa, vatreni navijač plavih iz Doline ćupova... Vođa navijača Želje iz srca i duše...

Bio je, reklo bi se, običan čovjek. Bošnjak, Bosanac. No, njegov život i pogibija isprepletani su mnoštvom sudbinskih veza, momenata koji za Đildu vežu neobičnu i potresnu priču. Kao što je bio iskreni vođa navijača Želje, srčani zaljubljenik plavih, tako je s istim žarom i patriotizmom krenuo u borbu protiv agresora. Krenuo je srcem u odbranu Grada, kao što je svojevremeno kretao da bodri svoga Želju. No, u trećem mjesecu agresije, snajperski metak s tada okupirane Grbavice, zauvijek je prekinuo Đildin život. I to baš s Grbavice: za koju je, kako je često znao kazati, živio, s kojom se radovao i plakao..., piše Federalna.ba

Tog kobnog 11. jula 1992. godine, kao i prijeratnih dana, itekako se sjećaju navijači Želje, Đildini prijatelji, saborci, sugrađani... Zbog iskrene ljubavi prema BiH, borbe, hrabrosti i bezgranične humanosti postao je dio pjesme Željinih navijača, dio bosanske legende.

Dva dana nakon pogibije, rahmetli Đilda pokopan je na šehidskom mezarju na Kovačima. I, opet, još jedna sudbinska veza. Na posljednji ispračaj hrabrom šehidu došli su svi ondašnji komandanti, suborci, prijatelji, rodbina... Ali, gdje je i u čemu je ta druga sudbinska veza? Đildini prijatelji i suborci, kažu da su se prije agresije najvjerniji navijači Želje znali često okupljati upravo na Kovačima i odatle su kretali ka Grbavici, a Đilda je tada bio vođa navijača plavog tima…

Iza rahmetli Dževada Begića ostala je supruga s petero djece, petero kćeri, a najmlađa nosi ime po rahmetli ocu. Dževada je rođena nakon njegove pogibije... U ovoj priči sudbinskim vezama nigdje kraja. Nemalo poslije Đilde, iste 1992. godine poginuo je i njegov brat Izet. U subotu, baš kao Đilda, od snajperskog hica koji ga je pogodio u vrat, baš kao Đildu.

U znak sjećanja na Đildu i njegovu nesebičnu hrabrost i humanost otkrivena je spomen-ploča kod Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, gdje je i poginuo. Također, ulica u kojoj su živjeli Dževad i Izet danas nosi ime Braće Begić. Ali, zasigurno najveća uspomena na rahmetli Đildu je tribina Jug na stadionu Grbavica, koja nosi njegovo ime, a na svakoj Željinoj utakmici se skandira: 'Otiš’o si Đilda, ostala je tuga, uvijek će te voljeti manijaci s Juga'."