POLITIČKI VICEVI Dragan k'o bi, a Bakir mu k'o ne da

Piše: Rasim BELKO

Rekoh li vam u jednom od ranijih tekstova da je Bakir Izetbegović merhametli francuska sobarica. Bez obzira što sam znao koliko mu pomenuti opis pristaje, ni slutio nisam do koje je mjere spreman to dokazivati. 

Bakir i njegovi delegatski hajduci u Domu naroda BiH danas su svjesno pristali odigrati gubitničku igru protiv jedinih gorih hajduka pod zastavama Dragana Čovića i Milorada Dodika. 

Sve je išlo kao u priči, ko podmazano. Budžet Bosne i Hercegovine i njenih međunarodnih obaveza u prvom čitanju prošao uz samo mao galame. HDZ-ovi delegati mudro šutjeli i čekali svoju priliku. Od onih SNSD-ovih jedino se čula Dušanka Majkić. 

Zapravo niko nije previše govorio u prvom čitanju. A onda se Komisija za budžet i finansije Doma naroda povukla u svoje odaje. E tamo su izgleda najviše pričali HDZ-ovi bojovnici, a podržavali ih SNSD-ovi. 

Rezultat je izmijenjen tekst budžeta, vraćanje love parlamentarnim preplaćenim zgubidanima, a ukidanje finansiranja nekih puno bitnijih stvari. Emrićev amandman odnosio se na migrantsku krizu, ali to hrvatsko-srpske delegate nije puno doticalo. 

A sad ću vam objansiti ono o Bakiru kao francuskoj sobarici. Hladno je nakon sjednice Izetbegović poručio da ako ostane kako jeste i prođe ova Čovićeva o vraćanju više od 700 hiljada KM parlamentarcima, “njegovi ured i ured Denisa Zvizdića neće potrošiti ni jednu marku”. 

Nasekarlo to Čovića do te mjere da je iz Mostara cinično poručio “ovo je bitno za stabilizaciju evropskog puta”. Zapravo je proglasio još jednu pobjedu. 

Toliko se kažu nasekirao Čović što mu se drug Bakir zainatio da ne troši naše pare u parlamentarne putešestvije, da su mu tri puta mjerili temperaturu. 

Nekada zaista pomislim da su Bošnjaci narod s ozbiljnim hendikepom. Jer taj narod uvijek bira neke batal političare, nespremne na podmetanja koja se danima prije očekuju. Zašto narod čiju su historiju obilježili vrlo mudri i pametni ljudi bira političke demagoge s koeficijentom inteligencije jednakim temperaturi u januaru. 

Pritom ne mislim samo na Izetbegovića i SDA. 

Jer, nastavimo li birati ovako, ko zna šta nam sve mogu izglasati srpsko-hrvatski secesionisti u Državnom parlamentu. 

A Bakir bi i tada bio u fazonu “e mi nećemo to tako”, iako je prethodno glasao upravo za to. 

Politička katarza Bošnjacima je potrebnija od respiratora i vakcine za koronu. I ne desi li se ta katarza u nekom skorijem periodu ova država krenut će upravo onim putem kojim to žele Čović i Dodik. 

Izjava lidera SDA odstranila je svaku sjenu sa sumnje o njegovom dometu. Sveden na loše savjetnike, okružen pohlepnim sitnićarima, čovjek koji se kune u svoju odbranu ove države gura nas na ligure raspada. 

Zato bi svi oni koji danas reaguju s kojekakvih vijeća, udruženja, foruma, trebali početi birati one najbolje između sebe i gurnuti ih u poliitčke vode. Takvi su nam neophodni, primarno u odbrani ove države u ratu koji očito ne prestaje, a sekundarno u čišćenju bošnjačke političke scene.

S ovim i ovakvim Bakirom dalje ne može i ne ide. 

To što on neće potrošiti ni marku budžeta za Parlament, čak i ako govori istinu, ne znači da je Čović neće potrošiti za obojicu. 

Jer taj Čović nakon gubitka Centralne izborne komisije mora osigurati način na koji će ostati stolni hrvatski čelnik. 

A za to su neophodne pare. Stoga bismo današnju sjednicu Doma naroda BiH mogli posmatrati i kao Bakirovo vraćanje druga Čovića u puni kapacitet. 

Budžeta ima, ali ipak nema. Izbora će biti, a možda i neće. Na evropskom putu stabilizovani, a nigdje se ne krećemo. 

Zapeli smo u lošem političkom vicu. Dragan k’o bi, al mu Bakir k’o ne da.