DOSLJEDNI LOVRINOVIĆ Slavi UZP, a igra se sudije i sudi drugima

Piše: Rasim BELKO

- Pretresno vijeće Haškog suda konstatovalo je da je sredinom januara 1993. počeo da postoji udruženi zločinački poduhvat (ili UZP) s ciljem da se stvori hrvatski entitet u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda. 

Po mišljenju Pretresnog vijeća, ovaj UZP je kao zajednički zločinački cilj imao “dominaciju Hrvata u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva”.

Za članove UZP-a je utvrđeno da su stavili u pogon čitav sistem deportacije muslimanskog stanovništva iz Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Ovaj sistem se sastojao od širokog spektra zločina: raseljavanja i zatočenja civila, ubistava i uništavanja imovine tokom napada, zlostavljanja i razaranja imovine tokom operacija deložacije, zlostavljanja i vrlo teških uslova zatočavanja u zatočeničkim centrima HVO-a, korištenja zatočenika za fizički rad na linijama sukoba ili kao živog štita, te raseljavanja zatočenika i njihovih porodica na druge teritorije nakon što su bili pušteni iz zatočeništva. 

Pretresno vijeće je konstatovalo da su na hiljade osoba bile žrtve tih djela nasilja, koja su na organizovan način činile vojne i političke snage HVO-a - kaže se između ostalog u Sažetku presude Žalbenog vijeća Prliću i ostalima. 

Tri godine poslije, sljedbenici počinilaca u Sažetku opisanih i presuđenih zločina, pozivaju se na rat i ratnu ulogu novog ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine. 

Ciklično kruženje što dalje od istine i suočavanja s bolnim ali ipak činjenicama problem je onima koji u zločincima vide heroje. S druge strane kvalifikuju kako im je ćejf sve iz drugih naroda. 

Nikola Lovrinović, zastupnik stranke koja baštini UZP, Hrvatske demokratske zajednice optuživao je cijelo prijepodne Cikotića za učešće u “zločinima na području Bugojna”. 

Iako je i sam čitao odluku Tužilaštva BiH o obustavi ISTRAGE o Cikotiću, Lovrinoviću je za optužbe bilo dovoljno to što je oštećenima kako naziva žrtve, ostavljena mogućnost žalbe. 

Nikola Lovrinović je kao političar poznat po svojoj nedosljednosti. Kada je postignut dogovor o Mostaru, taj Lovrinović je poručivao “neću dići ruku ako isto ne bude dogovoreno za Travnik”. 

Travnika u sporazumu ni u izmjenama Izbornog zakona BiH nije bilo, a Lovrinović kao pijunčić Dragana Čovića digao ruku i glasao ZA. 

Identičan je odnos Lovrinovića i njegovih stranačkih kolega prema zločinima i žrtvama. 

Šta li Lovrinović misli kako je žrtvama bošnjačkog i srpskog entiteta kada on i drugi HDZ-ovci veličaju UZP-ovce i druge hrvatske zločine.

Zna li Lovrinović kako se osjeća svaki Bosanac i Hercegovac zbog svih zuluma koje njegov HDZ u saradnji s Republikom Hrvatskom čine Bosni i Hercegovini. 

Lovrinović i HDZ bore se više za drugu državu nego za onu u čijem Parlamentu sjede iako su položili zakletvu da će raditi u interesima BiH. 

Lažu li to HDZ-ovci kada se zaklinju. Njihovi postupci dokazuju tako. Jer, prilikom gradnje Pelješkog mosta i kršenja prava BiH na pristup otvorenom moru HDZ je navijao za Zagreb a ne Sarajevo. 

Slično je i s nuklearnim otpadom koji Hrvatska planira odlagati uz granicu BiH i Nacionalni park Una. 

Gdje to onda Lovrinović crpi pravo da bilo kome drži predavanja. 

Ali, taj i takav Lovrinović su zapravo oličenje kompletne politike Hrvatske demokratske zajednice. Nemoralno i protiv istine. Prevare, mućke, spletkarenje. Od proglašenja nezavisnosti BiH taj HDZ zapravo igra prljavo. 

Krenuli su s Bošnjacima u nezavisnost, a prvom prilikom im zapucali u leđa uz monstruozne zločine nad Bošnjacima. Prethodno su ubijali Srbe. 

Krajem rata opet su se vratili Bošnjacima. A onda se predomislili i pomislili da im udruživanje s Miloradom Dodikom i Rusima može ostvariti san o trećem entitetu kao reinkarnaciji zločinačke Herceg Bosne. 

Zato je Lovrinoviću i njegovim partijskim drugovima, baš kao i predsjedniku HDZ-a Draganu Čoviću prijeko potreban odmak od provociranja sukoba s Bošnjacima. Dok oni sanjaju oživljavanje udruženog zločinačkog poduhvata, bosanski katolici (nazivaju se Hrvati) nestaju. Ne ubijaju ih ni Cikotić ni bošnjačka politika. 

Direktni krivci za enormno smanjenje etničke skupine bosanskih katolika su zapravo politike HDZ-a. 

Jer politika HDZ-a je dosljedno nedosljedna osim u enormnom bogaćenju na krilima konstitutivne ugroženosti. Nastave li se tako ponašati broj bosanskih katolika bit će sveden na nivo statističke greške. 

A san o UZP - HZHB će i ostati san. Svidjelo se to Lovrinoviću, Čoviću i sličnima ili ne!