IGK: 11. jula zastave BiH nisu bile spuštene na ambasadama BiH u više država

SARAJEVO, (Patria) - Pismo Instituta za istraživanje genocida Kanada {IGK} najodgovornijim političkim subjektima u Bosni i Hercegovini i Kanadi po pitanju anticivilizacijskog postupka ambasadora Bosne i Hercegovine u Kanadi Marka Milisava na 11. juli Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici je imalo velikog odjeka u Bosni i Hercegovini, Kanadi i svijetu uopšte.

Ne izvršavanjem Instrukcije za postupanje u skladu sa Odlukom o proglašenju 11. jula 2020. Danom žalosti od strane zamjenice predsjedavajučeg Vijeća ministara i ministrice Vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Bisere Turković o spuštanju zastave Bosne i Hercegovine na pola koplja, ambasador se direktno stavio na stranu antibosanske koalicije, radi protiv vlastite države, ne poštuje presude međunarodnih sudova o genocidu u Srebrenici i ne poštuje rezolucije Kanadskog parlamenta o genocidu u Srebrenici.

U toku je analiza IGK o postupanju drugih ambasadora Bosne i Hercegovine koje je imenovao Milorad Dodik po pitanju Instrukcije ministrice vanjskih poslova. Do sada smo sigurni da ambasadori Bosne i Hercegovine u Poljskoj, Japanu i SAD nisu takođe postupili po Instrukciji ministrice vanjskih poslova. Članovi Internacionalnog ekspertnog tima IGK iz navedenih država su takođe poslali pisma odgovornim političkim subjektima Bosne i Hercegovine i navedenih država.

Inače Milorad Dodik je do sada imenovao ambasadore Bosne i Hercegovine u sljedečim državama: Slovenija, Bugarska, Mađarska, Rumunija, Japan, Izrael, Poljska, Grčka, SAD.

U Sjevernoj Americi je vidljiv nemoć bosanskohercegovačke diplomatije da se zaštiti državni interes, da se zaustave izjave i provokacije vezane za budućnost Bosne i Hercegovine. U navedenoj diplomatiji  sve manje se poštuju institucije dr\ave Bosne i Hercegovine i upravne instrukcije, kao, na primjer, povodom zahtjeva za spuštanje zastave na polja koplja povodom 25. godišnjice genocida u Srebrenici. Ponašanje pojedinih ambasada na način kao da predstavljaju entitet Republika Srpska prelazi u antibosansku koaliciju koja je angažovana na eroziji dr\avnih  interesa Bosne i Hercegovine, a kao primjer navodimo ambasade  Bosne i Hercegovine u Ottawi i Washingtonu.

IGK kontinuirano informiše javnost da entitet Republika Srpska postoji slovom Dejtonskog sporazuma koji je međunarodni ugovor i kao takav osporiv od Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora. Postojanje entiteta Republike Srpske je nagrada za izvršni genocid i druge strašne zločine protiv čovječnosti i međunarodnog prava i spoznaja da se zločin isplati a to ugrožava sav smisao prava i pravde.

Mišljenje ljudi poput negatora genocida, glorifikatora osuđenih ratnih zločinaca i revizionista historije kakvi su Milorad Dodik, ambasador Marko Milisav i drugih nas ne interesuje i ne obavezuje. To su ljudi koji žive za antibosansku koaliciju čiji prvi cilj je negiranje genocida, a zatim i negiranje vlastite države. Ove godine premijer Kanade, ministar vanjskih poslova i generalna guvernerka zajedno sa gradonačelnicima deset največih gradova u Kanadi su komemorisali 25. godišnjicu od genocida u Srebrenici. Istovremeno 46 ministara vanjskih poslova, premijera, šefova država, generalnih sekretara multilateralnih organizacija su jednodušni u tome šta se dogodilo u Srebrenici. Na drugoj strani stoje Milorad Dodik, Marko Milisav i drugi. IGK će nastaviti važan rad na podizanju svijesti o genocidu u Srebrenici na networkingu, na unošenju ove teme u nastavne planove i druge aktivnosti. To je borba koja se vodi od početka rada i koja će vječno trajati. Posebno naglašavamo da je u toku specifično lobiranje djela antibosanske koalicije koja je shvatila da se na negiranju genocida nalaze njihovi glasovi na izborima u Bosni iHercegovini.

Prošlost treba ostaviti ne samo historičarima i naučno istraživačkim radnicima, već i presudama međunarodnih sudova, čije poštovanje je znak ljudske i civilizacijske spremnosti za bolju sadašnjost i budućnost. Sadašnjost i budućnost mogu kreirati izabrani predstavnici naroda ali samo pod uslovom da se prihvati dokazana istina o agresiji i genocidu na Bosnu i Hercegovinu, da se približi  pravda za žrtve agresije i genocida i da se iskreno pokaje i iskreno zatraži oprost za zločine agresije i genocida.

Apsurdno je i paradoksalno shvatanje o potrebi šutnje i zaborava agresije i genocida tobožnjim shvatanjem kako je i svaka pomisao, a ne priča ili istraživanje zločina, aktivnost kojom se otežava i onemogućava zajednički život u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi, moramo podsjetiti da je i ljudska i božija pravda i obaveza govoriti istinu, jer ona je samo jedna, a suočavanje sa njom mogu ostvariti samo oni ljudi – pojedinci, grupe i kolektiviteti, čija je bitna odlika svijest i savjest, a koja upravo njih razlikuje od životinja. To odlikuje borce za istinu i pravdu, jer su borci za ljudska prava, slobode, istinu, pravdu, u najtežim uslovima agresije, genocida branili najviše civilizacijske principe i univerzalne moralne vrijednosti.