KO JE LUD Čović poziva na pomirenja i priznavanje zločina, a Hašku presudu naziva 'zločinačkom'

Amina Čorbo-Zećo

“HNS je jedinstven oko čina presude i trebamo je prepoznati neprihvatljivu za nas i ona je pravno neutemeljena, neprincipijelna do kraja, rekao bih da je zločinačka prema svakom časnom predstavniku HVO-a”, rekao je Dragan Čović, lider HDZ-a BiH netom nakon presude Haškoj šestorki za udruženi zločinački poduhvat.

Jutros 19. septembra Čović za hrvatske medije drugačije govori, odnosno, tipično za njega perfidno i krajnje neiskreno poručuje: 

“Svi trebamo pružiti ruku pomirenja. Što se mene tiče, i danas, i sutra, i bilo koji dan spreman sam, i to radim, jasno ukazati na sve ono što se zove zločinom mojih sunarodnjaka. Na isti način svi trebamo gledati na svaku žrtvu i zločin. Ako tako uradimo, mislim da ćemo ove probleme trajno riješiti", rekao je Čović.

Kako to Čović misli i koga poziva kada nije spreman priznati Hašku presudu. Kako to on onda misli doprinijeti pomirenju BiH.

Čović zapravo od konane presude politički profitira naslanjajući se konstantno na priču o ugroženosti ovdašnjih Hrvata. Koliko je spreman na istinska pomirenja govori podatak da Čović konstantno istiše historijski značaj utemeljenja hrvatske zajednice, tzv. Hrvatske Republike Herceg Bosne za osiguranje jednakopravnosti Hrvata u BiH. Riječ je o paradržavnoj tvorevini presuđenoj u Haškom tribunalu.

Sve je to utemeljno na zločinu i udruženom zločinačkom poduhvatu.

Haški sud osudio je pravomoćno čelnike tzv. Herceg-Bosne zbog UZP-a na ukupno 111 godina zatvora. Uz Jadranka Prlića osuđeni su Bruno Stojić, Valentin Ćorić, Milivoj Petković, Berislav Pušić i Slobodan Praljak koji je pri izricanju presude izvršio samoubistvo.
Imao je Čović u prošlosti niz govora i izjava koje su potvrđivale da je kopletna njegova politika nastala i zakovana na zločinu i UZP-u.

On je čak kazao da "održivost BiH zavisi i od najmanje brojnog naroda."

Čović je kazao da rušenje Starog mosta nije zločinački čin već da je bio legalan vojni čin.
Dakle, njegov deklarativni poziv na priznanje zločna samo je prividno i jeftino kupovanje povjerenja  evropskih zvaničnika koji više tako glasno ne govore da je Čović “predvodnik EU procesa u BiH”. Pročitana je Čovićeva priča. Jedno javno, drugo tajno.

Tako je sve jasnije da ono što Dragan Čović traži da mu se osigura kroz Izborni zakon BiH je samo završetak i legalizacija etničkog čišćenja započetekog prije skoro 30 godina.

Uvijek je dobro prisjetiti se takve politike i šta je ona sve loše donijela građanima ove zemlje.

Prije nešto više od 25 godina formirana je Hrvatska Republika Herceg – Bosna, koja je izrasla iz Hrvatske zajednice Herceg – Bosne utemeljene 18. novembra 1991. godine.

Čelnici HDZ BiH i malih stranaka okupljenih oko ove stranke okupljenih u HNS predvođenih liderom ovog projekta Draganom Čovićem obilježavaju godišnji tzv. Herceg – Bosne predstavljajući je voljom hrvatskog naroda za slobodnim životom unutar BiH.
Daleko je to od slobode, a još više od demokratskih principa i evropskih vrijednosti. I bit će tako sve dok se ne prizna Haška presuda, onda možemo govoriti o slobodi.

Nisu zaboravljeni, niti će ikada biti najveći simboli propale 'državice', brojni logori među kojima su Dretelj, Heliodrom, Gabela... Logor Heliodrom se nalazio kraj Rodoča, južno od Mostara, koji je ranije korišten samo kao heliodrom HVO-a čija su helikopterska skladišta i garaže prenamijenjena u zatvoreničke ćelije. 

Pripadnici HVO-a su počeli držati bošnjačke muškarce u logoru od 1993. do polovine 1994. Broj zarobljenika bio je otprilike oko 1.800 u maju 1993., da bi u junu spao na oko 500.
Zatvorenici su bili psihički i fizički maltretirani. U najtežim slučajevima, prisiljeni su hodati ispred snaga HVO-a kao ljudski štit. Stražari su ih tukli, posebno ako bi HVO gubio na ratištu. Pojedini su zatvorenici vođeni na prisilni rad, kao što je kopanje rovova ili gradnja vojnih utvrda, ali i skupljanje tijela mrtvih HVO vojnika.

I tako bismo se mogli sjećati godinama. Kada to prizna Čović onda možemo govoriti o iskrenim namjerama, sve drugo je prebacivanje krivice na druge u želji da ostvari ono što dugo priželjkuje. Izborni zakon u kojem bi Čović mogao vladati i naredno desetljeće!