Od Bildta do Sattlera: Put reformske magle 

Piše: Rasim Belko

Evropski put Bosne i Hercegovine pretvorio se u autostradu patnje i sukoba. Put koji vodi u sveopće rastakanje društveno - političkog bića BiH. Umjesto putem boljih vrijednosti, demokratije i razvoja krećemo se stranputicom ka stoljećima iza nas.

Krenuli pa stali. Unazadili se umjesto da idemo unaprijed.

Krivaca je mnogo. Nezaobilazni u krivnji su domaći kvazi političari i lažni lideri, a zapravo plemenske vođe tri etnosa, sličnija nego blizanci, ali s usađenim mentalitetom plemena, kao da su s različitih strana svijeta pa jedni se drugih boje, jedni druge mrze...

Ipak, najveći krivci su oni koji nam se predstavljaju kao donosioci boljeg i normalnog sutra. A u biti donijeli su nam svakojaki haos, zaledili nas u vremenu i prostoru. Poigravaju se s našom državom i pojedinačno svakom sudbinom.

Reformisali nas i državu s lošeg na gore. Spiskali milione i trilione, a rezultat opet nestabilna i neuređena država, od Evropske unije dalje no Sunce od Zemlje.

Stara narodna besjeda kaže "Jedan lažni prijatelj može vam učiniti više štete nego pet neprijatelja".

U bosanskohercegovačkoj stvarnosti upravo se to i desilo. Štete na pretek, a dobra ni u tragovima.

Naši prijatelji, a zapravo namjesnici kojekakvih, uglavnom po nas loših planova, krojili su nam i prekrajali sudbinu. Prekrajaju je i danas.

U vremenu od "otvaranja" evropskog puta naše zemlje smjenjuju se krize i belaji. Politički i svaki drugi. Najrazvijenija grana privrede kriminal i korupcija. Ostale na izdisaju ili su izdahle.

Ko se danas sjeća Vilfreda Martinsa, predsjednika nekakve Komisije za reformu policije u BiH, osnovane početkom ljeta 2004. Toj komisiji rok je bio kraj 2004. da završi posao, reformiše i ujedini policijske strukture u BiH.

Reforma neuspjela. Reformisti se uhljebili drugdje, policijske strukture u BiH i dalje ko vojske različitih zastava.

Bio je to jedan od uslova iz Studije izvodljivosti Europske komisije. A uslova i u drugim segmentima bh. društva na paračesike.

Sjećate li se priče o Mehanizmu koordinacije. I tu su nas evropski "prijatelji" izlevatili, od države BiH napravili skup podsistema u kojem niko nikog ne podnosi. Šta danas imamo od tog

Mehanizma i zna li neko da to postoji je veliko pitanje. Radili su evropski nadri stručnjaci i druge reforme, troše i rasipaju novce evropskih poreskih obveznika širom BiH, od borbe protiv korupcije do borbe za okoliš.

A u Bosni i Hercegovini jedino što u kontinuitetu cvjeta su korupcija i cvijeće.

Od prilike do prilike evropska politika u i spram Bosne i Hercegovine se mijenja. Takva politika namignula je Draganu Čoviću, nekada upravniku logora, danas promicatelju zločinačkih vrijednosti i štovaocu zločinačkih paradržavnih tvorevina, da u ime BiH podnese Zahtjev za članstvo u EU. Neviđena lakrdija. Čovjek koji predstavlja sve suprotnosti evropskim vrijednostima danas je, zahvaljujući politici Evropske unije, promicatelj takvih vrijednost.

Sve čega se EU u BiH dotakla je završilo na smetljištu historije. Teško je pronaći bilo koju oblast u kojoj bi im se moglo odati priznanje da su uspješno završili proces.

I danas u BiH imamo aparthejd, segregaciju, diskriminaciju. Oni koji provode aparthejd i ostale nepogode, danas su najbliži saradnici i partneru Unije i njenih predstavnika s BiH.

Ta Unija, kao i njene članice za relevantne partnere uzimaju osobe zločinom opčinjene, a na američku crnu knjigu upisane.
I ima li onda potrebe pričati o namjerama i pravcima djelovanja evropske diplomatije u BiH.

Vrijeme je da iniciramo novi kurs. Dosta je prodavanja reformske magle. Od Bildta do Sattlera.