UZALUD VAM TRUD Bosanski čvor neće raspetljati kancelarija u Beogradu, niti Pompeo u Zagrebu

Piše: Rasim Belko

Nekada Stambol, Pešta, Beč. Danas Beograd, Zagreb, Brisel. Uzda sudbine Bosne i Hercegovine nikako da dopadnu ruku Bosanaca i Hercegovaca. Rijetke su tačke na koordinatama ove naše planete na kojoj se ne raspravlja i ne odlučuje o ovom komadu zemlje što se Bosna i Hercegovina zove.

Da se ne vraćamo u period prije obnavljanja nezavisnosti. Krenimo od 1990. godine, raspada bivše Juge i početka nove bosanskohercegovačke historije. Od Slobodana Miloševića, preko Franje Tuđmana, do regionalnih lidera, pa dalje u Lisabon, Ženevu, Dejton i Pariz.

Kovali se i kršili planovi, pričalo, dogovaralo i pregovaralo. Počelo s Cutileirovim planom, nastavili s Vance-Owen planom, potom Owen-Stoltenbergov plan, Plan s nosača aviona „Invincible“, Plan akcije Europske unije, a sve je manje više završilo s Washingtonskim i Daytonskim sporazumom.

Svi prije posljednja dva su padali u vodu iz jednog vrlo prostog razloga. U maloj zemljici na Balkanu žive tri naroda koji se nikada nisu mogla dogovoriti da su isti narod, ali su nakon svakog sukoba mogli dogovoriti da žive u miru i zajedništvu. I niko nikada nije mogao donijeti promjenu u brdovitu zemlju dok je tri vrste bosanskog i hercegovačkog naroda nisu zajedno prihvatile.
Ima li onda smisla danas o Bosancima i Hercegovcima odlučivati mimo njihove zemlje. Nema! Bez obzira jel o tome raspravljaju i dogovaraju politički idioti poput Milanovića ili Trumpovi izaslanici zaljubljeni u hegemoniste krvlju premazanog lica.

Jer, šta za Bosnu i Hercegovinu znači otvaranje nekakve američke kancelarije u Beogradu, koja će navodno raditi po cijeloj regiji. Osjetili smo mi gospodo Amerikanci kako nas uništavaju kojekakve kancelarije iz Beograda.

Svjesni smo gospodo Amerikanci i onih svjedočenja o vašoj podršci Velikoj Srbiji u pokušaju. Puno je o toj vašoj i srpskoj ljubavi otkrio Vuk Drašković. Pa zašto onda otvarate kancelariju u Beogradu i lažete nas kako će i nama od toga biti dobro. Neće gospodo Amerikanci, jer vi trgujete s Aleksandrom Vučićem. A taj Vučić je škola nekih Miloševićevih učitelja, političkih i onih koji mrze Bosnu i Hercegovinu izvan Srbije. I nikada, niko ko voli Bosnu i Hercegovinu, neće vjerovati da američka kancelarija u Beogradu može pomoći u BiH.

A tek nećemo vjerovati da ono što vi pričate u Zagrebu može pomoći razvoju BiH. Jer, taj i takav Zagreb u najtežim je trenucima pucao u leđa Bosni i Hercegovini. Rušio mostove koji spajaju ljude, ubijao život, a sve pod karađorđevskim motom dvije velike zemlje što polove BiH.

I danas treba da vjerujemo da će najjači čovjek aktuelne američke administracije u Zagrebu dogovoriti nešto dobro za BiH. Ne, ne vjerujemo, a puno je razloga za to. Zašto bismo vjerovali da Plenković ili bilo ko drugi u hrvatskoj vlasti, može bolje znati šta BiH treba. Zapravo, znamo šta oni traže. Njih zanima podjela BiH, prvo po etničkim, a onda po geografskim principima.

Jer, priča o konstitutivnost Hrvata u BiH je viralni džoker hrvatskih akademika kao nasljednika Tuđmanovih politika. Znate vi Amerikanci vrlo dobro da Hrvati nisu ugroženi u BiH, već da je to matrica Hrvatske demokratske zajednice, kako bi zagrebačkog pijuna Dragana Čovića vratili u Predsjedništvo BiH.

A ta matrica o "hrvatskoj ugroženosti", prenesena u SAD glasila bi "Izborom Obame, bili su ugroženi svi bijelci u Americi". Besmisleno zar ne. I poprilično rasistički.
Šta to Majk Pompeo može riješiti o BiH razgovorima u Hrvatskoj. Zagreb je od Sarajeva udaljen svega 40-ak minuta leta. Nit je daleko, a bilo bi neophodno. Jer, sudbina Bosne i Hercegovine mora da se rješava u Sarajevu. U njenom glavnom gradu. Samo tako ćemo dobiti rješenja koja će svi prihvatiti i poštovati.

U slučaju nekih zagrebačkih ili beogradskih rješenja, na uspjeh možete zaboraviti. Ima, drugovi zapadnjaci i drugih opcija. Pozovite lidere BiH u Brisel ili Vašington, pa tamo, s njima rješavajte pitanje BiH. Ali ovaj put, bez nasljednika Tuđmana i Miloševića. Jer, dok vi Amerikanci trčite u Zagreb i Beograd, u Bosni i Hercegovini se gradi aerodrom na cigar hoda od Jadranskog mora. Planira ga graditi Srbija, a moći će ga koristi i Rusija. Treba li vam nakon svih borbi s Rusima u Crnoj Gori nova borba s "neprijateljima" i u BiH.

To se ne rješava u regiji, nego u BiH. U njenim institucijama.

Nedavno sam već napisao da je vanjska politika Trumpove administracije najslabija u posljednjih nekoliko decenija. Rješavanjem pitanja suverene države, koju su među prvima priznale i Sjedinjene Države je nedopustivo i unaprijed osuđeno na propast.

Amerikanci i Europljani zajedno su zakuhali ovaj bosanskohercegovački politički lonac. Vrijeme je i da ga završe, prije nego pretis eksplodira.

Jer, dođe li do nove eksplozije, mnogi bi se mnogi opeći.

Posebno što vjetrovi sve jače pušu po bosanskim brdima.