MIRIS NOVEMBRA Umjesto snijega pala SDA i politika da ti Asim završi

Piše: Rasim BELKO

Je li politika Bakira Izetbegovića odvela SDA na rub litice s kojeg postoji samo jedan izlaz?

Pitao sam se ovo u tekstu objavljenom nešto manje od tri mjeseca prije Lokalnih izbora. Napokon sam dobio odgovor. 

A odgovor glasi DA. Politika porodice Izetbegović i samog Bakira, njegovih vjernih sluga pod SDA pokrivačem odvela je do sada najveću političku organizaciju Bošnjaka do same granice političke litice. 

Tračnice učvršćene. Jedan vagon ide naprijed, drugom otkočene kočnice i velikom brzinom juri ka svom kraju.

Konačno ujedinjena opozicija zadala je SDA težek udarac, od kojeg će se teško oporaviti. Iako još u nevjerici svi skupa slobodno možemo svjedočiti da je počeo kraj Stranke demokratske akcije, najveće interesno - kriminalne organizacije u BiH. 

Lijep li je ovaj novembar, miris promjena i probuđena nada vratili su mnogima vjeru i snagu da ćemo konačno u Bosni i Hercegovini dočekati bolje dane.

Mnogi od nas voljeli bi da pada snijeg, jer volimo zimske čarolije. Ali smo ovako sretniji, jer umjesto snijega pala je SDA, past će kantonalna vlada u Sarajevu. Što bi nam preci rekli, padaj silo i nepravdo.

Jer, političko baljezganje o događajima koji su se zbili prije tri decenije, afera za aferom i unutrašnji rat klanova za moć morali su jednom presuditi SDA, stranci koja je presudila mnogima od nas. Neke su protjerali iz države, druge uništili ovdje, a mnoge natjerali na skok na onaj svijet. 

Ne, ne tvrdim da bismo trebali zaboraviti agresiju, poginule, mučene i slično. Samo tvrdim da nam to ne smije budućnost, a po rezultatima glasanja izgleda smo to konačno i shvatili. 

Metodologija vladanja po matrici da ti “Asim završi” napokon je provaljena i već vidi svoj kraj. 

Jer SDA, vođena Bakirom Izetbegovićem, uz asistenciju Sebije Izetbegović postala je najveći teret narodu u ime kojeg je dolazila na vlast i pljačkala ga nemilice. 

Gdje god su stizali SDA politički gulanferi ostajali su prazni budžeti i pusta teritorija. Sve je to pratio sistem paradržavnih i paralelnih institucija, koje su organizovali SDA obavještajac iz OSA-e Osman Mehmedagić i ljudi bliski klanu Izetbegović. 

Možeš kako hoćeš, ali nećeš dokle hoćeš, kaže stara narodna poslovica, koja je u ovih 30 godina postala kletva naroda spram etno mafijaške i interesne grupe u SDA. 

I u takvim odnosima bilo je teško povjerovati da režimska oligarhija može pasti. 

A, pala je i to žestoko. Puca po šavovima.

Prvi rezultati izbora otkrili su pravac u kojem će priča ići. Krenulo je iz Novog Sarajeva, Hasan Tanović potopio SDA-ovog Nedžada Koldžu. A onda još veći šok. 

Srđan Mandić, čovjek koje su SDA garniture mržnje spram drugog i drugačijeg brutalno napadale, otpuhao ih je iz općine važnije od drugih 10. Potopio je Mandić Nedžada Ajnadžića (SDA) i njegovu političku karijeru otpuhao u nepovrat. 

Šlag na tortu u Sarajevu desio se kada je Nermin Muzur, sportski rečeno, deklasirao miljenika dvojca Izetbegović. Fikret Prevljak nije imao ni minimalne šanse, a riječ je o predsjedniku Kantonalnog odbora SDA u Sarajevu. 

Mrka kapa u izbornom štabu SDA, Genjac, Softić i još nekoliko njih pokušavaju pravdati stanje, pričaju o pobjedi širom BiH. Ali ta im vode ne pije. 

SDA opet neće imati ni Bihać, Tuzlu, Zenicu. Dakle, najveći dio Federacije su izgubili. U RS ih odavno ni nema. A onda nam se obraća Bakir Izetbegović, krivo mu kaže hirovito Sarajevo, pobijedio je u u BiH, a misli na Vareš, Brezu i općine koje sve skupa stanu u onaj dio Sarajeva koji je SDA izgubila.

Summa Summarum vjera u bolje dane vraćena je građanima BiH. 

Jer nije mogla opstati vlast domaća a gora od one tuđinske, koju je ova država preživjela kroz vijekove. Jer za Bosnu i Hercegovinu Austro - ugarska je napravila daleko više od vlasti koju je svih ovih godina predvodila SDA. 

SDA je zapravo umjesto da gradi rušila. A rušitelji uvijek završe onako kako rade i žive. 

Ovo je, osim političke, velika pobjeda i onih koji su najviše patili kroz vladavinu SDA. Ovo je pobjeda malene Nadin, Fikreta Dedića, bivšeg borca Armije RBiH koji je odležao zbog tri metra drva, poniženog penzionera koji rovi kontejner i majke koja pušta suze dok ispraća autobus u kojem su njena djeca koja odlaze u svijet. 

E zato je SDA carstvo moralo pasti, kao i svako koje na zulumu stoji. 

I neka je, vrijeme je bilo!

A najbolje bi bilo da umjesto decembarskih kiša i u Mostaru padne “udruženje za pljačku’, čitaj SDA - HDZ!