Piše: Rasim BELKO
Polupao je lončiće. Umislio da sjedi u Narodnoj skupštini RS, oazi u kojoj ispoljava najniže strasti neviđene diktature. Nagraisao je Milorad Dodik. Svjetska javnost napokon je vidjela ko je i šta predstavlja lider bosanskih Srba i član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Izliv bijesa političkog prostaka ovaj put je gledao svjetski auditorij. No, iako misli da je postigao neki cilj Dodik mora shvatiti da one koji su ga slušali, manje više boli ono južnije od duše.
No, jedno je sigurno. Milorad Dodik konačno je otvorio karte. Iako tvrdi da je "mir" ključna riječ, Dodik radi sve na tome da dođe do rata u Bosni i Hercegovini, koju ne voli, ali niti jednu funkciju nije odbio.
"Ovo je trasiranje puta u nestanak BiH" poručio je Dodik na sijelu u Vijeću sigurnosti UN.
Ponovio je tako jednu zloslutnu i agresivnu prijetnju svog idola i heroja, a za ostatak normalnog svijeta kasapina i zločinca Radovana Karadžića.
U ovom slučaju svaka sličnost je namjerna.
Dodik je umislio da u VS UN sjede Stanivuković i Vukanović pa da im može držati lekcije. Kada se probudio iz mokrih nacionalističkih snova stigli su šamari kazne od najvećih svjetskih diplomata.
Teško je povjerovati da će nakon tih šamara Dodik ikada više pristati popeti se na svjetsku pozornicu diplomatije. Jer diplomatija nikada nije ni bila za krkane. Krkani znaju o ratu, svađi i sukobu. Diplomatija je nešto daleko od toga, suptilnije.
No vratimo se mi na posljedice njegovih najava. Dodik, sa sve manje resursa za bogaćenje njegove porodice i ganga oko Dodika, uvodi Srbiju u svoje paradržavne političke igrice, kako bi na bh. resursima pravio profit.
Zbog toga i prijeti Valentinu Inzku i međunarodnoj zajednici, baš kao što ne podnosi strane sudije u Ustavnom sudu BiH.
Možda je i tačno da Dodik nema ratni plan. Ali za ratove i nisu potrebni planovi. Nekoliko nepromišljenih poteza i akcija dovodi do rata. Naročito ako se to pojača negiranjem genocida, slavljenjem zločina i zločinaca.
Zato bi i Dodik i njegovi sufleri iz SANU-a morali znati RAT JE OPCIJA. Za svaki pokušaj rušenja nezavisnosti, suverenosti i teritorijalnog integriteta RAT JE OPCIJA.
I bez Dodikovog plana RAT JE OPCIJA. Jer prizivanje secesije i podjele Bosne i Hercegovine je istovremeno prizivanje rata.
Mile u Vijeću sigurnosti navodi da Hrvati i Srbi u Bosni i Hercegovini ne žele državu u kojoj će Bosna i Hercegovina vladati svojom teritorijem i svim onim što se na njoj nalazi.
Tako mi Boga ni Bosna i Hercegovina ne želi Dodika i Dragana Čovića koji su je nekada razarali a danas je pljačkaju, pa ih opet trpi. Jer Bosna i Hercegovina je majka svakom građaninu ove zemlje, a svaki odmetnuti sin ima pravo otići ispod majčinog krova gdje god hoće.
Suština Dodikovih nekoliko desetina minuta pred bijelim svijetom i već viđenog pamfleta naci-fašističkih želja mogao bi biti strah od sve glasnijih priča o građanskom, modernom uređenju Bosne i Hercegovine.
Jer to je ono čega se Dodik i Čović najviše boje. A građanska država bi ih vratila tamo gdje su bili. Jer u građanskoj nema mjesta huškačkoj retorici pomenutog dvojca.
Kada se sve sabere Dodik je najviše štete nanio sebi. Svijet je shvatio s kakvim luđakom mi u BiH imamo posla.
A i svijet i Dodik moraju shvatiti da smo mi, koji volimo ovu Bosnu i Hercegovinu, takvih se luđaka nagledali i sve ih porazili.
Zato Milorade, shvati RAT JE OPCIJA za svakog ko bi Bosnu i Hercegovinu nosio i pripajao negdje drugdje.
Jer, Milorade da nije bilo tih na koje danas psuješ i Dudakoviću bi se ostvarila želja. Popio bi kafu na Drini.
Čuvaj se krajiških želja i svojih snova. Otiđi nek ti zapišu!