(Patria) - Radost na koju smo navikli u novogodišnjoj noći ove godine, pored pandemije, bit će pomućena i migrantskom krizom. Znak da nismo izgubili čovječnost je i empatija prema svima koji nemaju krov nad glavom, promrzli su i gladni. Da li je osjeća bosanskohercegovačka vlast? Na koji način to pokazuje?
Imali smo dovoljno vremena da postanemo akteri, a ne da ostanemo puki posmatrači u upravljanju migrantskom krizom. Tu smo priliku propustili oslanjajući se na rješenja koja će donijeti međunarodni faktori a koja su izostala. Sada u očima i domaće i međunarodne javnosti ispadamo nehumani. Smatramo da se ovdje ne radi toliko o nehumanosti, koliko o nesposobnosti, pogotovo državne vlasti i, najkonkretnije, Ministarstva sigurnosti te Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice.
Sve negativne priče mogle su biti otklonjene samo garancijom sigurnosti našim građanima, posebno onima u Unsko-sanskom kantonu, a ona je mogla biti postignuta stoprocentnom kontrolom kretanja migranata. Migrantima život dostojan čovjeka, a građanima BiH osjećaj sigurnosti – to je ono za šta smo se zalagali i na čemu ćemo nastaviti raditi. S obzirom na činjenicu da nema nijednog adekvatnog obrazloženja što do sada nismo mogli postigli, to je još jedan razlog više da zastupnici i zastupnice na sjednici 11. januara glasaju za smjenu Vijeća ministara BiH.
Ako u novu godinu ulazimo s tugom zbog sudbine stotina i stotina ljudi, za koju je odgovorna naša vlast, želimo da je počnemo s nadom da će u BiH ljudski život, ma odakle vodio porijeklo, biti jednako vrijedan.