Piše: Rasim BELKO
Aleksandar Vučić, vlasnik i predsjednik Republike Srbije godinama sve oko sebe pokušava ubijediti da Srbija gomila oružje kako bi se odbranila od navodnih neprijatelja.
Ko su i kako izgledaju ti neprijatelji koji vojno ugrožavaju Srbiju ni sam Vučić ne zna, niti to zna iko ko razmišlja svojom glavom.
U okruženju Srbije su članice NATO-a Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Bugarska, Rumunija i Mađarska.
Jedina država koja nije u NATO-u a jeste u komšiluku Srbije je Bosna i Hercegovina, koja sa svim unutrašnjim previranjima i daleko manje naoružanja ne može biti prijetnja nikome osim sebi.
Dakle, ili Vučić pere novac kroz nabavku raznovrsnog arsenala oružja i municije ili ponovo okuplja bend Aca Vučić i “Agresija”. Svi znamo da je najpoznatiji hit Ace Vučića ona “za jednog Srbina 100 Muslimana”.
No, ipak smo spremniji vjerovati u ono što je svojevremeno ustvrdio bivši glavnokomandujući američkih kopnenih snaga u Evropi, general Frederick Ben Hodges, objasnivši da bi Srbija na mnogo bolji način mogla da ulaže dragocjena sredstva, izgrađuje infrastrukturu i otvara radna mjesta, što bi mladim građanima Srbije gradilo vjeru u bolju budućnost.
"Umjesto što kupuje skupe oružane sisteme protiv nepostojećih prijetnji iz vazduha", ocijenio je Hodges.
Dakle, epovi mitomanije koje Aca presipa iz šupljeg u prazno skoro svake noći sa režimskih medija nisu ništa drugo neko kopiranje loših osobina nekog ranijeg sistema koji je vidio neprijatelja na svakom koraku.
“Postojala je ideologija koja je težila velikoj Srbiji, koja je široko bila prihvaćena, koja nas je odvela u rat i i koju većina i danas podržava. Veoma organizovano se radi na hiperprodukciji knjiga zasnovanih na lažima kojima se opovrgavaju utvrđene činjenice o zločinima srpske strane. Srpska elita se ponaša kao da hoće novi rat. Ono što mene najviše brine je što nema snažnog i organizovanog otpora toj politici normalizacije rata i zločina”, istakla je svojevremeno Izabela Kisić, izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji.
I ova poruka Kisić oslikava da je Vučić obolio od teške manične bolesti i da je u svojoj intelektualnoj neimaštini i strahu za političku vlast spreman držati Srbiju na liniji borbene gotovosti dok istovremeno priprema Srbe na odbranu od nekog neprijatelja.
A već smo naveli da u okruženju trenutno ne postoji država koja bi neprijateljski, posebno vojno, djelovala spram Srbije.
No, gomilanje oružja u geopolitičkom prostoru u kojem se lome koplja i interesi svjetskih sila, u kojem su na neriješenu političku krizu Kosovo - Srbija, unutrašnju nestabilnost BiH, Srbija i SPC destabilizovali BiH, e to može biti opasno.
Godina koju ispraćamo večeras pokazala je da čovječanstvo i mimo ego manijaka tipa Vučić možde zadesiti velika kriza. Ona se ogledala u pandemiji koronavirusa, koja je u crno zavila ljude na skoro svakoj tački planete Zemlje.
I umjesto da svi u ovoj siromašnoj regiji upregnemo snage u jedna kola koja vuku naprijed, Aca Vučić okuplja bend “Agresija” da nam svira stare pjesme i trubom najavljuje turobna i turbulentna vremena.
Sve pod plaštom “upozorenja” nevidljivim neprijateljima.
Opet su na istoj trubi!