Spomenik na Vracama dokaz da su 'četnici u kravatama' opasniji od onih u uniformi

(Patria) - Predsjednik odbora za Zaštitu prava Srba u F BiH Đorđe Radanović prezentirao je javnosti avionski snimak Vraca kako bi nam pokazao da će budući „revizionistički“ spomenik biti na teritoriji RS-a i da neće ugroziti postojeće spomen obilježje. Sa snimka se kako kaže vidi da će biti podignut na mjestu gdje su sada nisko rastinje i šuma. Buka koja se iz RS-a podiže oko inicijative za gradnju spomenika kojim se između ostalog želi pokazati da su „Srbi najveći stradalnici rata u BiH“ daje za pravo Srđanu Puhalu koji je svojevremeno napisao: „Realno četnici u uniformama su manje opasni od četnika u kravatama“.

„Četnike u kravatama“ realno nikada nije bilo briga za Srbe koji su odlučili ostati u svom gradu. Nije im smetalo što ih „četnici u uniformama“ ubijaju sa Vraca i ostalih brda kivni jer vojnički nisu mogli osvojiti Sarajevo. Za ubice 1.601 djeteta u Sarajevu Srbi koji su ostali u glavnom gradu BiH su bili samo kolateralna šteta, kao što su i danas za navodnog zaštitnika njihovih prava Radanovića kojem izgleda nije sporno što će počast na Vracama dobiti i ubice Srba u Sarajevu.

Ovdje naravno ne mislimo na pripadnike Armije BiH i kriminalnih grupa iz ratom opkoljenog Sarajeva koji jesu činili zločine za koje nema opravdanja. Tačno je da se s njima i pored određenog broja sudskih postupaka vlast u Sarajevu nikada nisu do kraja obračunale, kao što stoji sramota da nije bilo snage da se na Kazanima ode korak dalje od naklona žrtvama.

Žalosno je da politike još nisu spremne da snažnije zakorače putem pomirenja, ali je morbidno podržavati gradnju spomenika „ubicama i zločincima“ koji samo dodatno može raspirivati nacionalne tenzije. Najveće žrtve opet će biti Srbi, oni koji nisu i ne pristaju da se izjednače s četnicima. U pravu je Dragan Bursać kada pita da li će novim projektom Puhalovih „četnika u kravatama“ jedno pored drugog biti upisano ime Slaviše Vajnera Čiče i njegovih ubica.

Trebao bi se Đorđe Radanović zapitati vrijedi li rizikovati da ga jednog dana upoređuju s ratnim zločincem Momčilom Krajišnikom i drugim „kravatašima“ koji su organizovali egzodus Srba iz Sarajeva nakon Dejtona. „Budale“ kako je balkanski krvnik Slobodan Milošević u Dejtonu nazvao cjelokupnu srpsku delegaciju iz BiH lične poraze su liječile preko leđa napaćenog naroda. Iz mrskog im Sarajeva u kojem danas njihovi potomci i poltroni primaju velike plaće gurnuli su 120.000 Srba u njihovo „srpskije“ Sarajevo. Dok se oni baškare u rezidentnim vilama izgrađenim narodnim novcem, izbjeglice su krčile nisko rastinje i šipražje, isto ono gdje bi njihovi dušebrižnici danas da prave spomenik.

Političkim elitama za ostanak na vlasti treba nova tačka sukoba. Nije njih briga što će žrtve novog revizionističkog projekta objektivno opet biti Srbi koje niko i ne pita žele li biti četnici. Gradnjom spomenika na Vracama ostrašćeni političari i kriminalci žele ponovo zatvoriti vrata Sarajeva svim časnim i poštenim Srbima koji su shvatili da tamo nisu kao „krme u Teheranu“. Opasno je za „četnike u kravatama“ koji vlastitom narodu u obećanoj zemlji nisu osigurali egzistenciju da je traže u Sarajevu. Gladnim ustima opet se potura da „glođu“ spomenike koji će jednog dana zarasti u trnje jer one koji ga zagovaraju ne interesuju žrtve. 

(E. Me)