Kamen temeljac za HE Buk Bijela nastavak okupacije BIH

Piše: Rasim Belko

Agresorska repeticija svih politika Srbije unazad stotinjak godina danas će doživjeti još jedan izrazito bitan momentum. Nakon pokušaja vojne okupacije i pripajanja krnjoj Jugoslaviji, a zapravo velikoj Srbiji, ta država kreće u novi poduhvat okupacije teritorije Bosne i Hercegovine. 

Buk Bijela ime je projekta koji će zajedno raditi Miloševićeva Srbija pod zastavom Aleksandra Vučića i genocidno - zločinački entitet Republika Srpska Radovana Karadžića pod upravljanjem Milorada Dodika. 

Onog trenutka kada srbijanska premijerka Ana Brnabić, zapadnjačka kopija Mire Milošević, historičari mogu početi zapisivanje novog poglavlja okupaciono - agresorske politike zvanične vlade u Beogradu nad teritorijem Bosne i Hercegovine. 

Ali, prije nego počnem o agresorima, sljedbenicima četništva i SANU-a, morat ću o nama i “našima”. Ko se ne sjeća podsjetit ću ga da Vučić godinama unazad, od dolaska na vlast ponavlja da poštuje Bosnu i Hercegovinu, njen suverenitet i nezavisnost, ali nikada ili u najvećoj mjeri nikada ne govori da poštuje teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Jer, što bi nas Vučić lagao, kada i nepismen čovjek lako može izvesti zaključke iz njegovih postupaka. 

Buk Bijela je samo hidroelektrana koja će preliti silnu količinu mržnje i potrebe za nestankom BiH koja dolazi od zvanične srbijanske politike u protok struje koji će odlaziti u Srbiju na teret i štetu Bosne i Hercegovine. I to sve nije od jučer, dugo, predugo traje. 

Pitam se gdje smo bili svi mi dok su srbo-četnici na velikosrpskim kartama crtali kako oteti bosanskohercegovačku zemlju, rijeke, šume, poljane….

Nigdje, mi smo se igrali pametnih, planirali, razgledali i kritikovali tramvajsko stajalište u glavnom gradu države, dok se Srbija polako uvlačila u našu teritoriju. Pitam se je li kasno pisati bilo šta, ali ga pišem, jer jednom će djeca ove zemlje morati znati ko im je prodao domovinu. 

Ne vidim danas nikakav politički metež, barem verbalni, kojim bi se barem verbalno, najoštrije osudilo ono o čemu se predugo šutjelo. Zato, bosanskohercegovački političari, desni, lijevi, centar, zeleni i ostali, marš u materinu. 

Istu poruku imam i za Ustavni sud Bosne i Hercegovine. Učmalu i budžavu instituciju koja je toliko troma da joj je era nedovoljna da štiti državu u kojoj je najviša instanca. Predugo vi to valjate i peglate, predugo što jest jest. Trebalo bi vas motkama protjerati preko Drine, jer očito ste nesposobni vršiti najosnovniju funkciju, a to je zaštita ustavno - pravnog poretka Bosne i Hercegovine. A Mile Dodik i njegova provelikosrpski politika odavno harče i razaraju metar po metar teritorijalnog i pravnog bića Bosne i Hercegovine. 

Gospodo Ustavni suci, znate li kako prolaze oni koje narod, obični čovjek, iz reda običnih smrtnika osudi? Bježe pred tojagama bijesnih, poraženih i razočaranih. Prestanite glumiti Ustavni sud, počnite suditi ili idite. Ovakvi ste jedino institucija za stvaranje haosa. 

Malo gora poruka sljeduje visokog, a patuljastog predstavnika opako idiotske međunarodne zajednice. Valentine Inzko, idi i ne okreći se. Domaći nas kradu, a ti nas pljačkaš, zato pakuj kofere, jer ako zagusti ti si uz ustavne sudije na istom spisku. Prestani izražavati zabrinutost, jer zahvaljujući tebi ta sintagma postala je idiotarija. 

Narode Bosne i Hercegovine, svi vi kojima je stalo do pedlja ove države, umjesto društvenih mreža pređite u stvarnost i pravac ulice. Jer da je vas danas 50 hiljada na ulicama Istočnog Sarajeva, Dodik se ne bi zaustavio prije Sibira. Budete li čekali, srbo-četnici će doći do vas, jer kad pređu Drinu, brzo dolaze do svakog kuta BiH. 

DOBAR DAN, UPRAVO JE POČELA NOVA OKUPACIJA BOSNE i HERCEGOVINE

A sad o njima, neprijateljima Bosne i Hercegovine koji žive za dan njenog nestanka. Polaganjem kamena temeljca za srbijansku hidroelektranu na bh. rijeci, Ana Brnabić nastavila je ono što su puškama, topovima i tenkovima srbo - četnički agresori počeli ‘90-ih godina. 

Aleksandara Vučić i Ana Brnabić, skupa s vladama Srbije i entiteta RS od danas bi morali biti najveći prioriteti svakog patriote, Bosanca i Hercegovina. I svaki patriota bi od danas morao znati da su mu to otvoreni neprijatelji, a borba protiv neprijatelja i okupatora je neophodna. Baš kao što je korištenje svakog sredstva dozvoljeno u takvoj borbi. 

I nije hidroelektrana jedini okupatorski projekt, jer Srbija će uskoro zaposjesti i državnu zemlju kod Trebinja za svoj aerodrom. A ko zna šta poslije toga?

U okupaciji se gubi svaki smisao svih daljnjih pregovora s okupatorima. Nema potrebe da se desi više iti jedna aktivnost između zvaničnog Sarajeva sa okupatorskim Beogradom. 

Umjesto toga, ovo kroz tekstove ponavljam već treći put, neophodno je svebosanskohercegovačko okupljanje i planiranje u odbrani koja mora biti svevremenska dok se agresor ne otjera s ovih prostora. 

No, na kraju moram reći da se pomalo bojim onog što su mi rijetki govorili o postojanju izdajničkih dogovora Bošnjaka izdajnika s okupatorom. Svaka sumnja ima pravo na život, jer bošnjačka politika, kako se zvanično deklariše, predugo šuti i prepušta državu sudbini i zubu vremena. 

Buk Bijela je naša stvarnost. Ne bude li nam borba prioritet, Bosna i Hercegovina mogla bi postati prošlost, a mi, Bosanci i Hercegovci nestati. 

Hoće li nas Buk Bijela odnijeti ne ovisi o nekom drugom, nego o nama samima. I samo o nama!