Cipiripi diplomatija u oazi budžetskog žbunja: Tako vam Boga ne branite nas više!

Piše: Rasim BELKO

Kako su saopćenja i medijski istupi zamijenili sistematsku odbranu države od njenih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja. Zbog čega je Bosna i Hercegovina, kao država koja je izrodila brojnu pamet rasutu po svijetu spala na to da je brane indigo politikanti, likovi iz svojevrsnog političkog stripa.

Analiza, priprema i planiranje, provođenje planiranog i spremnost na preventivu odavno su strani pojmovi u institucijama vlasti koja bi morala brinuti o svakom pedlju države, državne imovine, o svakoj opciji ataka na Bosnu i Hercegovinu.

I nije to toliko čudno, kada znamo da nam je trodecenijska zelena oluja očistila sav mozak koji je znao da upravlja, razlučuje, odlučuje i vodi državu. Zbog te zelene vlasti došli smo u poziciju da nam šefica diplomatije bude cipiripi diplomata, koja je jedino dobar izvor svakojakih šala koje kruže gradovima i društvenim mrežama.

Ništa nam bolje nije ni u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, gdje dvije, kako ih profesor Esad Bajtal naziva pseudo probosanske struje nemaju apsolutno nikakvu metodologiju preventivnog djelovanja niti spremnosti na odbranu od sofisticiranih, specijano kreiranih napada BiH.

Profesora Bajtala zamolili smo za detekciju takvog vođenja politike i države, a on kaže: “Mi to vidimo, ali od njih ništa drugo ne možemo očekivati. Ljudi koji ne rade svoj posao mogu jedino da reaguju i tada ne uvijek baš najadekvatnije, što smo vidjeli u posljednjih mjesec dana, kada smo vidjeli onu rečenicu o ratu, a kada se vrlo jeftino naletilo na provokaciju o gluposti i mirnom razlazu. E onda neko iz svog neznanja, ili nesposobnosti ili iz razloga političkog namigivanja da drugoj strani ono što 15 godina traži da dobije, da dobije tu glupu rečenicu o ratu. I onda, oni koji 15 godina pričaju ratnu priču, jer priča o referendumu i razlazu je ratna priča, a onda kada je frustracija dosegla maksimum izgovoriš najgluplju moguću rečenicu - i sada onaj s ratnom pričom pravi od sebe mirotvorca”.

I baš tako, prečesto i preopasno postdogađajno djelovanje lažnih zaštitnika države dovelo nas je do situacije da svako svjestan Bosne i Hercegovine kao jedine nam domovine počinje sumnjati u tu domovinu i njene predvodnike.

Osim političkog neznanja i izostanka obrazovanja, jedna od najvećih mana naših kvazi političara je uhljebljavanje na savjetničke funcije prijatelja, kumova, ljubavnica, rodbine. I dok se oko nas grupišu politički lavovi, a savjetuju ih ajkule iznimne analitičke moći, svaka sljedeća reakcija bosanskohercegovačke vlasti izgleda besmisleno i bezumno.

Zato, profesor Bajtal ima poruku za one koji se deklarišu kao probosanski: “Kad već ne znaju biti proaktivni, a onda je bolje da ne reaguju. Jer to je problem gluposti ove pseudo probosanske strane. Tačno je da dvije strane napadaju Bosnu i Hercegovinu, ali je treća strana lažno brani i to najbolje pokazuje ona obmana oko revizije presude protiv Srbije. Neka nas prestanu obmanjivati, ovaj narod nije glup, nego strpljiv, širok i bespotrebno toleranan. Njima treba odgovoriti kako se odgovara svugdje u demokratskom svijetu, građanskom pobunom, buntom, protestima. Jer to je demokratsko, ljudsko i prirodno, a na kraju krajeva je i ustavno pravo, pa i ustavno pravo građana ove zemlje”.

Predugo traje suša na probosanskoj političkoj pozornici. Izbori i godine prolaze, mi blejimo i brojimo. Brojimo lopovluk, kriminal, političke antitalente, cipiripi demokratiju, minder dogovore, zapošljavanja po safovskim, džamijskim osamama.

Za to vrijeme, izabranici naroda u zabludi, kao djeca u pijesku igraju se politike, a što je najgore države.

Skoro će novi izbori, godina i koji mjesec pa će halabuka biti sve glasnija, od očajnika koji se žele prikopčati na državne jasle nećemo vidjeti one koji vođenje države zaslužuju. Koji znaju čitati političke, diplomatske, ali i druge poruke.

Zato nam i ne ostaje puno manevarskog prostora, jer budemo li nastavili istom putanjom, jedna od sljedećih reakcija bit će odlazak, trajno u nepoznato. A oni će, podanici kakvi jesu, uživati u onom gdje nikada nisu i ne bi smjeli biti.