DA VAM ZAJEDNO PORUČIMO Miči haram crkvu, stoko bogohulna!

Piše: Rasim BELKO ([email protected])

Crkva stoji, tamo gdje su je posadili agresorsko-okupatorski popovi i vojnici. Nana Fata čeka, jer više se pravno ne može djelovati. Osuđena je na čekanje da okupatori njene zemlje uklone nelegalni vjerski objekat. A vjera bi bar trebala i morala biti legalna. I jeste. U slučaju Fate Orlović samo je zloupotrijebljena.

Preko vjere i pomenutog vjerskog objekta, vlast izmišljenog entiteta na bosanskohercegovačkoj zemlji naših nana i deda, pokazuje da od etničkog čišćenja odustao nije. Nakon što je u vojnoj agresiji s lica zemlje satrao stotine džamija i drugih vjerskih objekata, poništio vjekovne domove Bošnjaka i Hrvata, srpski agresorski nijet danas inati evropskom pravu koje je nani Fati presudilo da crkvi nije mjesto na njenoj zemlji.

I dok se trude otimati našu zemlju, zrak i vodu, Dodik i sljedbenici njegovog postratnog zločina, uvjeravaju nas da su oni za suživot i državu u kojoj ćemo ih uvažavati a ne prijetiti genocidnom entitetu nestankom. A nestanak mu je davno zapisan, samo se čeka vakat.

Baš kao što oni čekaju vakat za političko sabiranje i oduzimanje poena na rušenju crkve u Konjević Polju. O pravu neću, jer sve je već uveliko i poodavno ispričano. Ponovit ću samo rečenicu naninog advokata Rusmira Karkina iz prošlog teksta - privatna svojina je pravna svetinja.

Sve drugo je višak.

A šta je onda svetinja patrijarhu SPC ustoličenom u Beogradu, ovom novom, Porfiriju, ako već oni stari patrijarsi nisu imali dovolnjno vjere i mudrosti da se riješe haram crkve iz Konjević Polja. Šta je sa pravoslavnim sveštenstvom Bosne i Hercegovine. Kakvu to vjeru propagiraju ako nisu u mogućnosti zajedno “presuditi” Dodiku i njegovoj vlasti i “pogurati” ga da se riješi tereta i zaostavštine rata i okupacije.

Ili možda pravoslavno sveštenstvo smatra da je uredu graditi i imati crkve na zemlji balija, jer balijama je ionako bila namijenjena sudbina nestanka? Kako bilo da bilo, pravoslavna crkva kao namet jednoj nani, njenoj porodici i zajednici nije najbolji primjer pružanja ruke u procesu pomirenja.

Isto pitanje vrijedi i za sveštenstvo, ono političko, koje nam je u Sarajevu ustoličila Evropska unija u vidu Delegacije i njenog šefa, sada Johanna Sattlera. Jer, puno nam i Sattler i ta njegova Unija vole popovati o zajedništvu, zakonima, pravima, reformama. Isto tako puno nas njihovi misionari uče o privatnom pravu i privatnom vlasništvu.  A ni trepavicom makli nisu da se riješi jedan od trenutno najpoznatijih problema u trouglu SPC - RS - Fata Orlović.

Sattler se danas poklonio žrtvama genocida u Memorijalnom centru Potočari. I održao prilično ispravno predavanje o sramoti koju će evropska zajednica nositi do kraja života. Svrha i suština Sattlerovog puta u Srebrenicu dobila bi potpuni smisao da je svratio na imanje nane Fate i definisao datum rušenja crkve. Bio bi to značajan podstrek i priznanje nani Fati, ali i svima koji se bore za svoju imovinu u RS.

Otimanje zemljišta Orlovića zarad opstanka crkve je također sramota koja se direktno može fakturisati EU i njenoj Delegaciji u BiH. Jer, njihov pritisak i Wigemarkovi kolači su se pokazali fatalnim po naše političare kada je trebalo dizati namete, modernijeg naziva akcize. Vrijeme je da se Sattler dohvati tijesta, jer nana Fata gubi strpljenje, a ko i ne bi nakon svih borbi koje je dobila, a rat još mora da vodi.

Posljednji među krivcima zašto je crkva tamo gdje ne bi smjela biti su politički balavci sarajevske čaršije. Čaršijaneri koji su zarad sitnog šićara proćerdali mnogo sudbina i života i ovaj put se ponašaju kao da je Konjević Polje u Ukrajini. Dok poput sarajevskih tramvaja politiku vrte ukrug, zaboravljaju da je Bosna i Hercegovina puno šire područje i daleko važnije od čeprkanja budžetskih kesa i ostataka u šeher Sarajevu.

Odu ti balavci u neki vakat i do Konjević Polja, ali poput turista koji se odu uslikati kod Ajfelovog tornja, oni se slikaju pored nane Fate i crkve zbog koje se ta bosanska heroina i predugo bori.

Jer sarajevska politička elita odavno je izgubila smione i visprene ljude, ostali su pajaci ko iz crtića “Zvonko”, zaljubljeni u svoje autiće i pozicije koje uživaju.

“Poruči im da nana neće odustati, poruči im da nose crkvu ili ću je ja minirati”, reče mi nana kad se nekad ovog proljeća sretosmo u Srebreniku.

I evo poručujem im. Opet i iznova. Maknite haram crkvu. Jer, nana je neće minirati, ali ako je minira ko god drugi trest će se i Sarajevo i Banja Luka.

Miči crkvu stoko bogohulna!