Piše: Amra Vrabac/ CKSK
Granica šuplja kao švicarski sir, u sigurnosnim agencijama kukolji sa sumnjivim diplomama privatnih fakulteta i univerziteta. Strani agenti vršljaju, domaći obavještajci spavaju, krade ko kad i šta stigne, na donacijama i vakcinama, na halal i onaj drugi način.
Država Bosna i Hercegovina zaslužuje više od ovoga što živimo posljednje tri decenije.
Jer, Bosna i Hercegovina je država u kojoj postoji sedamnaest policijskih i sigurnosnih agencija, a cvjeta organizirani kriminal i korupcija. I pored svih silnih policajaca, istražilaca, tužilaca i sudija, godinama ne znamo ko ubija našu djecu. Ubistva Dženana Memića, Davida Dragičevića, dvojice sarajevskih policajaca i danas su slučajevi kojima se na ozbiljan način bave jedino mediji. Ovo je država gdje sudski procesi traju godinama, vode se istrage o istragama a pitanje je da li će ikada dati odgovore na sva pitanja.
Ovo je zemlja u kojoj se gube ključni dokazi dok se prebacuju iz Suda u Tužilaštvo i padaju optužnice protiv onih koji nam i danas olakšavaju budžete za milione maraka i bogate se na naš račun.
Tužilaštva Bosne i Hercegovine su kriminalne hobotnice političko - pravosudnog aparata, pa nas više ne može iznenaditi da slučaj težak 2 milijarde maraka spadne na mizernih 200.000, a ključni ljudi vrha politike iščeznu iz optužnice. Džaba su se Pandore otvarale, a još brže zatvarale. Jer ovo je Bosna i Hercegovina Pandorina kutija Gordijevih čvorova.
Džaba nam sve sipe, ose, fupovi, mupovi, gepe-ovi kada se droga krijumčari na svakom metru šuplje granice kako to reče Galić. Kako i ne bi kad su nam u službi, ali pitanje čijoj, upitni i kompromitirani kadrovi koji urušavaju sigurnosni sistem, a time i državu. Oni nam ruše državu, a mi ih dobro plaćamo.
Ovo je zemlja ljudi koji je vole. Ali sve se jasnije može vidjeti da ti što je vole i nisu previše voljni da je poguraju naprijed, da je učine uređenom državom. Za razliku od njih, oni koji je mrze i otvoreno pričaju o tome su agilni 24 sata i nikako se ne umaraju: Mrze i nas što je volimo. Živimo u zemlji u kojoj tu mržnju predvodi predsjednik koji zna da neće biti kazne ni sankcije, dok drugi vječito pozivaju strance da ga naruže, a svi zajedno trljaju ruke kad legnu plate.
Ovo je zemlja gdje cuke i mace imaju skoro veća prava nego građani BiH.
Bosna je poznata po dobrim ljudima. I gdje god se okreneš dočekat će te ljudskost, prirodna ljepota i puno života. Međutim, pitanje je do kada će dobrota biti dovoljna za svu nepravdu koja se sručila na nas posljednjih tridesetak godina.
Važnije pitanje je do kada ćemo trpjeti i gledati kako nam ovu rajsku zemlju pretvaraju u žabokrečinu. Jer, što više čekamo, oni tu baru ljudskog mulja sve više šire. I pitanje je vremena kada će nama koji u bari ne plivamo ponestati prostora i zraka.
Smijemo li čekati toliko?