Diploma kao nagazna mina u Bosni i Hercegovini

Piše: Rasim BELKO ([email protected])

Diploma - službeni dokument koji dodjeljuje obrazovna ustanova da bi pokazao da je neko uspješno okončao proces obrazovanja u toj ustanovi. Njena visost diploma postala je nagazna mina u elitnim krugovima bosanskohercegovačkog društveno - političkog bića.

Nekada su eminentne porodice insistirale da njihova djeca pohađaju eminentne škole, studiraju na prestižnim fakultetima i svojim znanjem i iskustvom doprinose društvenoj zajednici u kojoj bitišu, istovremeno uživajući zasluženi ugled.

Današnja naša elita daleko je od eminentnih porodica, još dalje od obrazovane i uspješne elite, koja je do položaja dolazila napornim radom i talentom.

Stoga bi umjesto upiranja u nepismenost građana BiH, neko trebao početi analizirati pismenost onih koji vode državu i sve njene procese, pa i one obrazovne. Jer, nepismen čovjek je onaj koji nije završio potreban niovo obrazovanja. Barem je tako bilo prije poplave diploma za one koji nisu sposobni kroz proces obrazovanja steći potrebno znanje. Ministri, direktori, politički predstavnici, advokati, naučnici i na kraju doktori dospjeli su pod lupu sumnje javnosti zbog načina sticanja certifikata kojim se pokazuje da su uspješno prošli proces obrazovanja.

Prvo su poput gljiva iznikle obrazovne instance koje umjesto znanja produkuju čage zvano diploma. Na tim univerzitetima, a sve više i na onim javnim, baš kao što je to slučaj i u srednjem i osnovnom obrazovanju, rade ljudi koji možda imaju “original” i priznate diplome, ali nemaju dovoljno znanje da s uspjehom iznesu potrebne zadaće.

Zahvaljujući primarno takvima proradila je industrija plagiranja diploma a društvo trajno zatrovano neobrazovanim kadrovima koji ispred imena ističu lažna zvanja. Nekada su se ilegalno “pržili” CD-ovi, a danas neko po obrazovnim institucijama prži diplome i ispise o obrazovanju ljudi s položaja. Onda takvi postaju politička i društvena elita i dolaze na čelo društva. I budu otkriveni jedino zahvaljujući međustranačkim i sukobima unutar stranaka. Neko nekog uvijek prijavi. Pa krenu procesi, istrage, istrage, istrage i oslobađanje.

Jer ni oni koji obrazuju nemaju do kraja čist obraz, niti oni koji “zarade” diplomu imaju znanje da to izvedu do kraja. Kada sve raščlaniš na proste faktore dobiješ jasno vidljive niti svih u obrazovnom sistemu u produciranju lažnih diploma. I naravno spregu politike i obrazovnih ustanova.

Prvi čovjek Obavještajno-sigurnosne agencije Osman Mehmedagić već godinama se koprca između tužilačkih mreža i nikada nije uhvaćen do kraja. Počne pompezno, a ubrzo završi u korist čovjeka koji drži rekord po broju lažnih, falsifikovanih diploma.

A i šta će ti istraga, dovoljno je da ga pustiš da razgovara s iole obrazovanim čovjekom i da znaš njegov nivo znanja. Po nivou neznanja i obrazovanja odavno smo najniža ljestvica.

Desetine lažnih diploma su već otkrivene, a brojne tek treba otkriti. Kurjak i Sebija postali su mučan strip kojim se javnost zabavlja ovih dana. Ko, kako i kada je bio mentor prvoj dami u Bošnjaka? Gdje i kada je ona završavala nivoe potrebnog doktorskog znanja? Odgovore niko nema, ali tragikomična zabava o vlastitoj propasti u medijima traje već danima.

Ista je priča i s prvim čovjekom Granične policije BiH Zoranom Galićem. Jer i njegovu diplomu provjeravaju nadležne instance. I takvih sve više isplivava na površinu, baš kao što su svojevremeno, zahvaljujući medijima, isplivali načini šverca diplomama.

Šta su od svega naučile naše obrazovne ustanove?

Jednostavniji odgovor ne može postojati - NIŠTA nisu naučili. Jer, prvi ljudi javnih obrazovnih ustanova i dalje su podobni puleni u misiji izvršenja onog što stranka želi. Privatne obrazovne institucije otvaraju i bivši i sadašnji stranački puleni, moralne horizontale, koje opljačkanim novcem kreiraju prostor u kojem spremaju kolektivno ubistvo bosanskohercegovačkom društvu. Jer, nema društva koje može preživjeti obrazovnu politiku kakva je kod nas.

S jedne strane u javnom obrazovnom sektoru hiper produkcija kadrova nesposobnih da povuku naprijed, s druge strane mass print tehnologija izdavanja diploma individuama nesposobnim da se školuju, ambicioznim da nasilu imaju certifikat o obrazovanju koje nemaju.

I apsolutno nema potrebe da se čudimo stanju koje živimo. Jer, prebrzo komformistički svi mi ovdje, u BiH, uklopimo se u nemoralne i nenormalne šeme koje nam naša vlast nacrta. Krene od elite, završi na sirotinji. Svi danas gledaju kako dati plavu kovertu da upadnu negdje preko reda, da kao Osmicin drug Asim završe nešto.

Jedni diplomu, drugi zdravlje, treći nešto drugo.

Iz takvog stanja izlaz nećemo naći, samo ćemo nastaviti neminovni put niz liticu obrazovanja na klizavim lažnim diplomama.