Za bolju BiH potrebno je puno više od 'folklora' gradonačelnika Sarajeva i Banja Luke

Piše: Ernad Metaj

I to je moguće. MUP RS će saslušati gradonačelnika Banja Luke Draška Stanivukovića po prijavi na neovlašteno slikanje nelegalne terase objekta koju grad treba da sruši. Za Stanivukovića to je dokaz da živimo u državi gdje su određene politike privatizirale javne institucije.

Stanivuković će, kako kaže svijetla obraza pred Lukačevu policiju koja se podiže protiv onih koji prijavljuju korupciju. Stanivuković smatra da je promjena vlasti u Banja Luci poremetila režim u RS-u, jer pojedinci više ne mogu da kradu. Svoja saslušanja vidi kao Kafkin „Proces“.

U drugom dijelu BiH, također se promijenila vlast. Gradska vlast u Sarajevu je već uklonila jedan objekt, onaj koji su RVI koristili na Darivi. Gradonačelnicu niko nije prijavio, ali joj oni koji su je izabrali počinju mijenjati odluke na sjednicama Gradskog vijeća. Oni još ne ganjaju tajkune. Njima je važnije postaviti svoje kadrove u JP Sarajevo, pri čemu se „siluju“ propisi, pa nova vlast nekako podsjeća na svoje prethodnike. Doduše, dio njih je i došao iz tih redova. 

Nakon događaja u Banja Luci i Sarajevu nekako se opravdanim čini dilema potpredsjednika SDP-a Vojina Mijatovića da li se dolaskom nove vlasti zapravo nešto suštinski promijenilo. Prema njegovom mišljenju nakon šest mjeseci od skidanja etnonacionalista u dva najveće bosanskohercegovačka grada, nije. Priznaje Mijatović da je to još uvijek relativno kratak period, ali mu smeta prevelika doza populizma i slikanja koja još ne daje konkretne rezultate.

-    U Banja Luci borba protiv režima se nastavila kao da se nije dobila vlast, sva borba protiv kriminala i korupcije stala je u terasu jedne kafane, a u Sarajevu kao da se nije kralo 25 godina, kao da nije bilo ni kriminala ni korupcije, napisao je Mijatović.

Sve što je nelegalno treba da se sruši, zato Stanivukoviću treba dati podršku, ali mladi gradonačelnik Banja Luke će se ipak morati u narednom periodu potruditi da pokaže kako se njegova bitka za bolju RS ne svodi isključivo na lični rat s Miloradom Dodikom. U Banja Luci se, kao i u Sarajevu, mnogo toga ima za „pomesti“, ali za suštinsku promjenu je potrebno više od folklora na društvenim mrežama.

Zato je upravu Mijatović kada kaže da je u BiH potrebna promjena sistema, a ona treba da bude inicirana iz Banja Luke i Sarajeva. Za to će objektivno trebati puno više truda od najavljenog protokolarnog susreta gradonačelnika Banja Luke i Sarajeva, koji tek trebaju pokazati imaju li snage da ruše stereotipe koji zarobljenom drže cijelu BiH.

Tačna je Mijatovićeva ocjena da su Sarajevo i Banja Luka još uvijek jednako daleko jedno od drugog, još uvijek zarobljeni u svojim ratom kreiranim okvirima i da ako Stanivuković ne nađe snage da se izdigne iznad stereotipa na kojima danas jašu pojedinci u opoziciji RS-a busajući se u prsa da BiH ne osjećaju svojom domovinom, građani od njegovih live rijalitija neće imati mnogo koristi. 

S druge strane Sarajevo simbolički treba pokazati da Banja Luku doživljava kao dio BiH, pa bi se konačno na ulicama glavnog grada trebale pojaviti i putokazi prema Banja Luci. Bez toga Sarajevo će i dalje samo simbolično biti glavni grad BiH, a suštinski glavni grad kantona. Na trojci je velika odgovornost da pokažu kako njima općina Centar nije vrijednija od deset drugih.

Draško Stanivuković i Benjamina Karić Londrc mogu dati novi vjetar politikama u BiH, ali će im trebati više hrabrosti za vlastito ja koje pokazuje Vojin Mijatović. On je shvatio da je lokalizam, ma koliko poželjan, poguban za državu i društvo. Ljudi jednostavno moraju shvatiti da se u Banja Luci ne može dobro živjeti ako se dobro ne živi u Sarajevu i obratno.