(Patria) - Institut za istraživanje genocida Kanada oglasio se povodom predstojeće presude Stanišiću i Simatoviću.
Očekuju da će Mehanizam za međunarodne krivične sudove, koji radi na predmetima preostalim od Haškog tribunala, 30. juna nakon ponovljenog suđenja, potvrditi stručno mišljenje francuske sutkinje Michele Picard, koja je u suprotnom mišljenju priloženom uz hašku oslobađajuću presudu "Stanišić Simatović" ocijenila da su dokazi bili dovoljni za osuđujuću presudu protiv dvojice bivših dužnosnika srbijanske službe državne sigurnosti za zločine koje su u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini počinile paravojne jedinice pod njihovom kontrolom.
U procesu kriminalne realizacije udruženog zločinačkog projekta sa ciljem formiranja Velike Srbije na račun prije svega Bosne i Hercegovine, ali i djelova Hrvatske, Slobodan Milošević i njegov kriminalni establišment su formirali dvije kriminalne linije. Vojnu liniju Milošević, Perišić, Mladić i MUP-ovu liniju, Milošević, Stanišić i Simatović.
Nauka o genocidu je dokázala da je Srbija, odnosno establišment Miloševića kreator i realizator veliko nacionalističkog projekta Velika Srbija koji direktno proizilazi iz strategije Načertanija, a koji se trebao realizovati kroz kriminalnu vojnu i MUP liniju. Zato presuda Stanišiću i Simatoviću nije samo pitanje lične odgovornosti dvije osobe nego je ona bitna za razumijevanje udruženog zločinačkog projekta i strukture na koju se oslanjao.
Oni koji se terete za udruženi zločinački projekat koji je podrazumijevao deportacije i progone, ubistva i druga nehumana djela, u ime kriminalnog pohoda za realizaciju Velike Srbije, oni koji su opremali, obučavali, finansirali, kontrolirali i na ratišta u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini slali vojne i paravojne snage koje su počinile zločine na brojnim lokacijama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zaslužuju sudsku osudu. Sudski trebaju odgovarati jer su podržavali paravojne formacije koje su počinile zločine ne samo u Šamcu i Doboju, već i istočnoj Slavoniji, Zvorniku, Bijeljini i Sanskom Mostu, koji su bili veza između Miloševića i drugih učesnika u udruženom zločinačkom projektu – Radovana Karadžića, Ratka Mladića, Milana Martića, Gorana Hadžića i Milana Babića.
Zato sudsko oslobađanje Stanišića i Simatovića bi bio poraz međunarodne pravde, uvreda i poniženje žrtava, atak na istinu i pravdu i obesmišljavanje rada i negiranje zaostavštine Haškog tribunala.
Nauka o genocidu je svojim naučno istraživačkim radom potvrdila stručno mišljenje francuske sutkinje Michele Picard koja je u suprotnom mišljenju priloženom uz hašku oslobađajuću presudu "Stanišić Simatović" ocijenila da su dokazi bili dovoljni za osuđujuću presudu protiv dvojice bivših dužnosnika srbijanske službe državne sigurnosti za zločine koje su u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini počinile paravojne jedinice pod njihovom kontrolom.
"Moje je stajalište da je jedino razumno tumačenje ogromnog broja dokaza koji su izvedeni pred raspravnim vijećem da su optuženi dijelili s drugim članovima udruženog zločinačkog pothvata namjeru uspostave kontrole nad područjima opisanim u optužnici time što su deportirali nesrpsko stanovnišvo kaznenim djelima", napisala je sutkinja.
Picard ocjenjuje da "bliske veze koje su optuženi održavali s kriminalnim skupinama koje su činile zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini kao i snažna potpora koju su im pružali dokazuje da su obojica optuženih igrala ključnu ulogu u procesu etničkog čišćenja radi uspostave srpskih područja i da su to činili ciljano jer su dijelili istu namjeru”.
"Mogu jedino zaključiti da je u ovom predmetu ostvaren udruženi zločinački pothvat i da su mu optuženi pružili doprinos svjesno i u velikoj mjeri”. "Optuženi u ovom predmetu svjesno su financirali i naoružavali zločince, čak ih obučavali za nezakonite borbe (ljudski štit) tako da mogu počiniti zločine za koje su optuženi znali da će ih počiniti”. "Ukoliko ne možemo zaključiti da su optuženi pomagali te zločine moram reći da smo zakoračili u mračno područje međunarodnog prava", poručuje Picard.