HDZ-u smeta OHR jer želi Izborni zakon utemeljen na zločinima

Piše: Ernad Metaj

Očekivano, predstavnici HDZ BiH uglavnom su ostali su nijemi na odluku visokog predstavnika Valentina Inzka o zabrani negiranja genocida. To nikako ne znači da ga isti negiraju, ali negiraju presuđeni udruženi zločinački poduhvat i ratne zločine počinjene u ime Herceg – Bosne, a i njihovo negiranje postaje kažnjivo.

Vješto izbjegavanje medija od strane predstavnika HDZ-a ne znači da nemaju stav. Pokazala je to Borjana Krišto koja se u Državnom parlamentu ipak ne može uvijek sakriti od novinara. Diplomirana pravnica kako je sama sebe nazvala odbila je reći da li je BiH potreban ovakav zakon, ali zna da nije dobro za budućnost države da ga donosi visoki predstavnik. Da u njoj ipak prevladava političarka koja treba „imati svoj stav“ pokazuje i vjerujemo nesvjesno derogiranje prava kroz formulaciju da su „odluke sudova na neki način obavezujuće, da ih treba poštovati itd...A o drugim stvarima, se također nekim drugim zakonom ili legislativom treba urediti“.

Jasno je da Krišto radi ono najbolje što zna, „muti bistru vodu“, dok bi se jasan stav HDZ-a mogao protumačiti iz pisanja njima sklonih medija. A tamo se kaže Inzko „derogira Ustav i koji svakom građaninu BIH jamči pravo na slobodu mišljenja te pravo na politički stav o nekoj političkoj temi, bez posljedica po njegovu osobnu sigurnost i slobodu“.

Neubjedljiv je to pokušaj izvrtanja činjenica jer genocid, ubijanje, silovanje, mučenje, nisu i ne smiju biti političke teme. To su zločini od kojih svaki ima svoju pravnu formulaciju i kategorizaciju. Za svaki od njih prvenstveno pravno, postoji kvalifikacija i klasifikacija, a presude sudova svaki političar, posebno „nositelj evropskih vrijednosti“ ne bi smio „na neki način poštivati“.

Politička tema je Izborni zakon, a njime nam HDZ opet nudi ekstremno desnu politiku koja je nekada bila zasnovana na teoriji tla i krvi, a što i jeste dovelo do zločina. Jasno je da bi Krišto i njoj slični da o svemu u BiH odlučuju isključivo konstitutivni narodi, tj. njihovi predstavnici, a to je bar do sada BiH učinilo nemogućom državom. Zakon o zabrani negiranja genocida jeste politička tema, ali „konstitutivni“ se o njoj nisu mogli dogovoriti više od 25 godina. A i što bi kad su svađom oko genocida i ratnih zločina uvijek uspješno prekrivali stvarne probleme koje također nisu rješavali, a kada bi se i dogovorili u pravilu je bilo pogrešno i skupo je koštalo građane.

Poslijeratne godine nekažnjivosti kriminala i korupcije, nepotizma, urušavanja državnih institucija i zaštite vitalnog nacionalnog interesa oličenog u odnosu prema oporezivanju kladionica su nam dokazale da „konstitutivni“ nisu u stanju, ili ne žele stvoriti funkcionalnu državu. Neće to učiniti ni HDZ-ov prijedlog izmjena Izbornog zakona, pa bi nam opet mogla zatrebati intervencija visokog predstavnika. Nije se Inzko proslavio, iako nije mandat prespavao, niti sa šljemom na glavi provodio „buldožder“ reforme, ipak nam je zabranom negiranja genocida odškrinuo vrata budućnosti zasnovane na poštivanju civilizacijskih vrijednosti. Politički „barbari“ će to sigurno iskoristiti za novo podizanje političkih i nacionalnih tenzija, ali ostaje nada da iz SAD-a i EU ipak pušu novi vjetrovi koji objektivno bez bonskih ovlasti ne mogu rastjerati oblake koji BiH godinama drže u polumraku.