CIVILIZACIJA SE OBRAČUNALA SA BARBARIMA: Srbi se moraju riješiti Ćosića, Vučića, Dodika...

Piše: Rasim BELKO ([email protected])

Odluka Valentina Inzka da u Bosni i Hercegovini zabrani negiranje genocida, ratnih i zločina protiv čovječnosti nije odluka koja se samo tiče krivičnog zakona i procesuiranja onih koji sole rane koje nikada ne zarastaju. 

Ta odluka se ne bi desila nikada da civiliziran svijet nije dao podršku odlazećem visokom predstavniku. Jer, civilizaciji je očito prekipjelo. Onoj civilizaciji u kojoj se zločinci ne mogu i ne smiju slaviti. 

Jer, Bosna i Hercegovina bila je na litici ponora u mračnu rupu zahvaljujući barbarima koji osim što su na određeni način bili saučesnici najtežih zločina na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata, sada slave, pomažu i podržavaju predvodnike tih zločina. Oslikavaju zgrade i zidove, živim i mrtvim zločincima podižu biste i spomen obilježja. I sve to dok pričaju kako ne mrze i kako su oni za zajednički život sa drugim narodima Bosne i Hercegovine. 

Zato je Inzkova odluka civilizacijska pobjeda nad tamom zla i zločina. Bosna i Hercegovina konačno je dobila priliku da se kroz zakon i institucije za provođenje zakona obračunaju sa mračnim silama zla. 
Silama koje predvode Milorad Dodik i Aleksandar Vučić, a u stopu prati najveći dio političkog establišmenta bosanskih Srba i Srbijanaca. To su sile koje i dalje u zločinačku tamu uvode i bosanske i crnogorske Srbe, ali i Srbijance, od kojih mnogi niti žele niti mogu biti dio pomenutog barbarskog pokreta. 

Nisu to ni prvi ni posljednji barbari, ali ovi naši i susjedni su počeli shvatati da je civiliziran svijet odlučio da se obračuna s njihovim retrogradnim, revizionističkim i hegemonističkim idejama. 
U Beogradu, gdje stoluju Vučić, njegov pjevac Vulin, njegova borkinja za ljudska prava Brnabić i silni drugi sljedbenici zločinačke politike, nastao je metež jer je u Bosni i Hercegovini zabranjeno negiranje genocida. A politika Srbije na kartama zla Srpske akademije nauka i umjetnosti je utemeljen upravo na negiranju genocida i ratnih zločina. Jer, srpska politika i sada, kao i u proteklih 500 godina mitomanijom nebeski čistog naroda opravdava barbarske pohode u ime Srba i srpstva. Tome je, barem u našoj državi došao kraj. 

Došao je kraj i politici bosanskih Srba, koju vodi Milorad Dodik, njegovi sljedbenici i protivnici. Jer, prosto je nemoguće pronaći političara bosanskih Srba koji djeluje u RS i oslanja se na bosanske Srbe, a da se ogradio od barbarskih govora i poruka. 

Bosanski Srbi i Srbijanci su kroz historiju dali mnogo pametnih i mudrih ljudi koji su koristili svima, čovječanstvu općenito. I u BiH i u Srbiji rađali su se vrhunski intelektualci, naučnici, političari, da je teško povjerovati da danas Srbi s obje strane Drine imaju toliko primitivnih predstavnika. Kako su od Tesle, Andrića, Šantića, Preloga Srbi dospjeli do Dodika i Vučića, i barbarskih politika današnjice teško je shvatiti. 

Ono što je sigurno, za izlazak bosanskih Srba i Srbijanaca iz civilizacijskih tekovina najzaslužnija je SANU a posljednjih 50-ak godina Dobrica Ćosić. Ćosić je tvorac zla, a srpskom narodu iznikli su realizatori njegovih paklenih zamisli o srpskom svetu ili ti Velikoj Srbiji. 

A štetu anticivilizacijskih tekovina trpio je i trpi jedino srpski narod, koji nosi težak krst zločinaca iz svojih redova. Takav teret je teško nositi dugo, a ne pokleknuti. Zbog tog tereta srpski narod je posljednjih 30-ak godina trpio sankcije, bombardovanja i na svjetskoj pozornici bio posmatran kao narod koji je izrodio zločince, a kasnije njihove sljedbenike. 

I to se neće tek tako promijeniti. Jer, aktuelne diktature u Beogradu i bh. entitetu RS ne namjeravaju se odvojiti od narodnog novca, kojim se plaća njihovo barbarsko, zločinačko djelovanje. 
Srpski narod bunio se protiv okupatorskih okova, ratovao i borio se, ali danas mu nije potrebna borba sa vanjskim svijetom, danas mu je od vitalne potrebe neophodno unutrašnje preispitivanje. 
Katarza i isplivavanje iz tamnih voda zla i barbarstva je pod moranjem za svakog Srbina. Ne zbog drugih, već zbog sebe. Što duže budu nosili teret svojih vođa i njihovih učitelja, to će sve dublje tonuti u barbarsku zajednicu s kojom će civiliziran svijet morati da se bori. 

Srpska jesen je neophodna za čišćenje društveno - političkog bića, ali je ne smiju predvoditi ni oni na vlasti, ni oni u opoziciji. Ti su već pokazali svoje barbarsko i činjenično dokazano antisrpsko lice. Jer, dok se busaju u srpska prsa, najveću štetu nanose upravo Srbima. 

Proljeće katarze mora osvanuti iz naroda, sve drugo je nastavak zločinačkog nauka Dobrice Ćosića. A tada su Srbi, ma gdje živjeli, osuđeni biti na suprotnoj strani anticivilizacijskim vrijednostima.