Hrnjić: Političari ne razumiju potrebe djece s poteškoćama u razvoju

 SARAJEVO, (Patria) - Predsjednica Udruženja za podršku porodicama sa djecom i osobama sa poteškoćama u razvoju “Colibri” Aida Hrnjić je usvajanje Zakona o roditeljima - njegovateljima u Predstavničkom domu Parlamenta F BiH nazvala iznevjerenim očekivanjem 100 - nu udruženja i saveza koji se bave podrškom djeci s poteškoćama u razvoju. Na društvenim mrežama Hrnjić se upitala da li nakon ovog svi roditelji djece s poteškoćama u razvoju trebaju početi da se bave politikom kako bi ostvarili svoja prava. Njen status prenosimo u cijelosti.

Usvojen je Zakon roditelj/njegovatelj na Predstavničkom Domu F BiH. Uzalud upozorenja i trud preko 100 Udruženja i saveza iz cijele F BiH da objasne zastupnicima zašto je Zakon neprihvatljiv i diskriminirajući spram većine nas u čije ime se Zakon i donosi.

Fokus je na isključivanju porodice i djeteta/osobe iz svih segmenata života jer u ovom slućaju dijete/osoba ne može boraviti u vrtiću, centru ili bilo gdje 4h. Moram priznati da moja živopisna mašta zamišlja neku policiju koja nas legitimiše na ulazu u vrtić ili školu i štopa nam vrijeme dok mi trčimo da zaokružimo 3h i 59 min.

Ovim Zakonom, roditelj postaje jeftina radna snaga u službi društva koje je trebalo obezbijediti minimum podrške, a nije i neće. Ako mislite da nije istina, molim vas, uputite se u Pazarić, a ako je to nekome puno, neka ode u bilo koju osnovnu školu i pita kako se prilagođavaju djeci s poteškoćama i šta im je država ili F BiH obezbijedila? 

Mnogo nas je upozoravalo, ali kao i obično, kod nas se ništa ne radi sa mišlju kako će krajnji korisnici živjeti s tim, kod nas su u prvom planu neki kodovi i brojevi, lične promocije i vrlo čudni dogovori ljudi sumnjvih expertiza ili znanja.
Prije neki dan slučajno razgovarah sa zastupnikom Čengićem iz SDPa koji je inicijator zakona i na moje negodovanje naprosto reče da možemo i mi roditelji da se kandidujemo po partijama i neka ljudi za nas glasaju i eto da si obezbijedimo potrebne zakone.

Gledam ga i nijemo mislim na šta su ovi ljudi spali, pa tako nam i treba jer ih mi plačamo podebelo da se bahate preko naših leđa. Mislim na jednu mamu čije dijete ima insomniju između ostalog, pa i ona s njim, na ivici života, ali pazite, usudila se slati ga u školu.

Kroz glavu mi prolazi druga mama i njene modre i izujedane ruke kad joj je dijete agresivno, ali i ona se usudila slati ga u vrtić. Svi mi koji mislimo da podrška treba i roditelju i djetetu smo nebitni. Ko nam je kriv kad ne spavamo pa nemamo vremena za politički angažman ili naprosto nismo podobni za dogovaranja sa Vladom gdje nakon slika vezane djece niko nije ni ponudio ostavku, kamo li bilo šta drugo.

Gledam i mislim, pa zar sam ikada i pomislila da smo mi bolji ljudi, moje dijete nema pravo ni na dječiji dodatak, one jadne 33 KM koje mu ne bi obezbijedile ni čarape koje on treba, kamo li šta drugo.

Zato i imamo ovakve ljude koji kroje ovakve zakone, briga njih, oni su samo slika svih nas, jer mi smo ih izabrali. Ja konkretno nisam i niko od njih nikada neće imati moj glas, ali evo roditelji, na nama je svima ubuduće.
Čisto da se zna šta smo dobili, od koga i u čije ime...