HRS-ov šamar Čoviću, važniji je Dom naroda od fotelje u Predsjedništvu BiH

Piše: Ernad Metaj

Predsjednik Hrvatske republikanske Stranke Slaven Raguž je bacio rukavicu HDZ –u. Javno je obznanio da je u kontaktima s predstavnicima međunarodne zajednice, a nije ih imao malo, shvatio kako neće biti dozvoljeno da se ne održe izbori u BiH. Bez dogovora, ili intervencije OHR –a koja je upitna jer visoki predstavnik ne može intervenirati u Ustav BiH u HRS su svjesni da će Izbori biti održani po postojećem zakonu. Znakovito, na to je ovih dana jasno ukazao i šef Delegacije EU Johann Sattler uz opasku da misli kako bi bilo bolje da se izborna pravila promjene.

Posljednjim izjavama Raguž je ogolio sebičnu politiku predsjednika HDZ –a koji je interes hrvatskog naroda u BiH isključivo podredio svom povratku u Predsjedništvo BiH. Da nisu samo Bošnjaci protiv toga HRS je pokazao napuštanjem Hrvatskog narodnog sabora, ali i konstatacijom da pada podrška HDZ –u zbog odnarođene i koruptivne politike koju ta stranka vodi. Zbog te politike HRS je uvjeren da HDZ nije spreman na zajednički bojkot izbora jer bi to značilo žrtvovanje dobro plaćenih pozicija u institucijama vlasti i javnim preduzećima na što su se objektivno navikli. S druge strane jasno je HRS – u, ali i Draganu Čoviću da za bojkot izbora ne mogu računati ni na stranke iz RS –a.

Iz posljednjih istupa Raguža jasno je da HRS nije spreman podržati Dragana Čovića kao zajedničkog kandidata hrvatskih stranaka. Vrijeme je za nove ljude, reći će Raguž. Ako HDZ ne bude spreman da zajednički pronađu kvalitetnog neovisnog kandidata HRS je najavio da će samostalno ući u utrku za Predsjedništvo BiH. U HRS -u ispravno rezonuju da se istinska bitka za legitimnost Hrvata vodi u Domu naroda, a ne u Predsjedništvu BiH. 

Ovakvi stavovi se poklapaju sa onim što je Patria već pisala, a to je da matematika ipak ukazuje da Bošnjaci ne moraju izabrati hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Skoro 50 posto Hrvata ne glasa što je jasna poruka da HDZ ipak nema podršku većine naroda koji neopravdano prisvaja. S druge strane već se pokazalo da svaki ozbiljniji kandidat opozicije može osvojiti značajan broj glasova i tako Dragana Čovića udaljiti od željene fotelje.

HRS – u se već isplatilo što su se distancirali od HDZ –a. Pokazao je to njihov rast na lokalnim izborima, posebno u Mostaru gdje su izrasli u drugu po jačini stranku kod Hrvata. Čini se da kod naroda ipak pije vode upiranje prstom u kriminal koji se realizuje pod plaštom zaštite nacionalnih interesa. Uz to Dragan Čović se dobro mora zamisliti jer je pitanje koliko će i Ilija Cvitanović moći kontrolisati jedinstvo u svome HDZ –u 1990 gdje su sve glasniji zahtjevi za njihov izlazak iz Hrvatskog narodnog sabora koji jedino služi održavanju moći HDZ –a. Najsnažniji su glasovi članova HDZ –a 1990 iz Posavine koju bi HDZ rado žrtvovao za stvaranje trećeg entiteta.