SDA izgubljena u mahalskim ratovima za fotelju više: Srbija na području RS dokazuje i suverenost!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Suverena država je država s određenim teritorijem koja ima unutrašnju i vanjsku suverenost, stalno stanovništvo, naciju, vladu, nezavisnost od drugih država i mogućnost ulaska u međunarodne odnose s drugim suverenim državama. 

Vlada suverene države drži pravnu vlast nad čitavom tamošnjom imovinom. Podrazumijeva se da država nije podređena drugoj državi i organizaciji.

Ove jednostavne definicije mnogo govore, lako ih je iščitati i sabrati dva plus dva. Srbija na području Republike Srpske pokazuje određenu suverenost, a očit primjer je progon građana BiH!

Posljednji slučaj hapšenje Edina Vranja pokazalo je da BiH lagano gubi sve za šta smo se borili.

Advokatica Vasvija Vidović bila je precizna u izjavi te je kazala da je veoma čudno da je ta istraga vođena u Srbiji, obzirom da je za ta krivična djela na području Strmice, Međeđe i Goražda, podignuta optužnica prije dvije-tri godine. Ljudi su optuženi i suđenje je u poodmakloj fazi za te događaje.

Tom optužnicom obuhvaćeni su svi događaji za koje je tužilac smatrao da ima dokaze u tom području od 1992. do 1993. godine. Ostaje otvoreno pitanje, ali je odgovor jasan, kako se to desilo da se ta istraga vodi paralelno u Srbiji, odnosno da u Srbiji raspišu potjernicu. MUP RS-a i tamošnji pravosudni sistem postao je servis srbijanskih službi. Nema logike, ali praktično je tako. Tu se javlja problem koji je nametnut prije svih od SDA, koja je SIPA-u, Graničnu policiju, predala u ruke politika koje imaju za cilj destabilizaciju BiH, dok OSA-u koriste skoro isključivo u privatne svrhe, pa lako gubimo borce i građane BiH.

U kontekstu suvereniteta Srbije nad teritorijem RS-a ne smije se zaobići ni priča da Republika Srpska i Srbija pristupaju izgradnji Aerodroma u Trebinju.

Ono što zbunjuje i što se u početku činilo nemogućim se polako pretvara u stvarnost. 1.234 hektara bh. grunta na području Huma, Taleža i Cerovice u Trebinju privodi se imovinsko pravnom dodjeljivanju u vlasništvo Republike Srbije. To više nije pitanje integriteta već i suvereniteta!

Sada valja ipak ustvrditi da deklariranje probosanskih političkih opcija i busanje u odbrani svakog centimetra Bosne nije priča samo o tome, već i odbrani ljudi.

Država ništa nije učinila da zaštiti one koji su pomogli u stvaranju iste. Nemamo čak ni upozorenje od opasnosti putovanja u takvu zemlju!

Posebnu odgovornost snosi i Selmo Cikotić, ministar sigurnosti koji je prije nekoliko dana u jednoj rečenici pokazao raskošno neznanje o snazi države. On je naime kazao da je 'snaga naše zemlje mudrost, sposobnost njenih ljudi više nego njenih institucija i to je kroz historiju bivalo tako'!? Da ima ima dovoljno mudrosti znao bi da niti jedan pojedinac ne može i ne smije biti iznad institucija Bosne i Hercegovine. 

Pa tako npr. da je pravosudni sistem u BiH pravedniji i određeniji spram države i želje za njenom snagom danas Srbija ne bi hapsila Vranja. 

Osman Osmanović, koji također je u (ne)milosti srbijanskog pravosuđa imao bi zaštitu države da je prava i pravde.

Istina Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je u slučaju Osmanovića podnijelo zahtjev za njegovo izručenje toj zemlji, ali je Viši sud u Beogradu taj zahtjev odbio.

Osmanović je na ročištu po tom pitanju, 23. decembra prošle godine, rekao da želi da bude izručen BiH. Danas ga skoro niko i ne spominje.

Bošnjačka politika, koja se u javnosti percipira kao jedina koja Bosnu i Hercegovinu želi kao suverenu i nezavisnu državu, izgubila se u mahalskim ratovima za fotelju više. Ko ne vjeruje u ovo samo nek otvori predmet Osmana Mehmedagića i pročita izjavu Cikotića.

Oličenje te bošnjačke politike je korupcija, kriminal i loš sistem, kojem ne treba vanjski neprijatelj da bi mu se mogao pretpostaviti skorašnji krah. 

Tu politiku predvodi Stranka demokratske akcije, ona stranka koja politički put iznova, već dvije i po decenije trasira na priči o odbrani države, a sve radi suprotno od toga.

I na kraju Tužilaštvo BiH jeste pod političkim utjecajem, ali to je tako jer je odlučivanje o ključnim pitanjima Bakir Izetbegović prepustio onima koji ovu državu doživljavaju kao “nužno zlo”, ali i kao priliku za ostvarenje velikohrvatskih i velikosrpskih snova.