Piše: Rasim Belko
Geopolitička borba za prevlast u svijetu nije izum sadašnjih generacija, niti će ta borba nestati s generacijama koje je sada žive. Istovremeno, ta prevlast, s vremena na vrijeme mijenja vlasnika, a oni koji su je imali čuvaju emisare kako bi bar očuvali mogućnost da u skorijoj budućnosti opet budu ključni faktori međunarodne političke igre.
Njemačka kancelarka Angela Merkel s ovim septembrom odlazi sa političke scene Njemačke, Evrope i svijeta, a s njome odlazi i evropska moć i prevlast Njemačke. To je skoro nepovratno tako, jer, ono što je Merkel bila za Evropu činilo je Njemačku toliko jakom i moćnom.
Prevlast će skoro pa predvidivo u ruke Emmanuela Macrona, ali Merkel svojim posljednjim potezima želi ostaviti njemačkoj politici podanike i emisare koji će čuvati njemačke interese.
U tom kontekstu treba posmatrati i oproštajni let među orlove balkanskog soja. Aleksandar Vučić jedan je od najvećih poslušnika kancelarke Merkel, možda bolji poslušnik i učenik od većine onih unutar njene političke opcije. Edi Rama samo je uvidio kakva je to igra pa je prihvatio.
Zato je Merkel, kao tvorac i podupirač njihovih snaga unutar Srbije i Albanije odlučila pokazati ko su njeni balkanski igrači. I ko će biti čuvari njemačkog utjecaja dok neki novi ili neka nova Merkel ne vrati evropsku prevlast u njemačke ruke.
Cijenu će u međuvremenu plaćati Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Kosovo. Kosovo neće dobiti priznanje, jer će ova posjeta odlazeće kancelarke još ojačati Vučićev stav i ublažiti Ramin patriotizam.
Crna Gora ostat će na vjetrometini različitih beogradskih udara zarad stvaranja srpskog sveta. U kombinovanom sastavu srpske politike, crkve i akademije kreirat će se različiti napadi na zemlju koju zvanični Beograd i dan danas doživljava kao svoju nahiju u kojoj treba da ima svoje vladare i koja treba da joj bude potlačena. Trenutno i ima odanu crnogorsku vlast, no to ostaje pitanje hoće li još dugo. Zna to Vučić, znaju to i kreatori zla u SANU i SPC, pa svim silama žele destabilizirati Crnu Goru do mjere kada će srpske kadrove moći obojiti crnogorskom bojom.
Bosna i Hercegovina plaća možda i najveću cijenu Vučićevog čuvanja pozicije Njemačke na Balkanu.
Danas je dan svekolikog srpstva, a svesrpski entitet u BiH RS i država Srbija istovremeno usvajaju zakon o zaštiti jezika i ćirilice. Diskriminatorski i fašistički, ali međunarodna zajednica, prevashodno Nijemac, visoki predstavnik u BiH o tome šuti, ni mukajet.
Baš kao što će šutjeti i o brojnim drugim potezima sada već jasno vidljive strategije srpskog svijeta na destabilizaciji Bosne i Hercegovine. Ta destabilizacija ogleda se i kroz krizu institucija Bosne i Hercegovine kreiranu u banjalučkim dvorima na beogradskoj matrici zločina i mržnje prema Bosni i Hercegovini.
I da, nije problem Angeli Merkel podržati većinu tih politika, jer nju zanima Njemačka i sve drugo nije bitno. Zato se postavlja legitimno pitanje: - do koje mjere će Njemačka podržavati hegemonističko - zločinačku politiku Srbije spram BiH?
Znam da će mi zaljubljenici u Njemačku sada reći "ali Njemačka je primila izbjeglice iz BiH, ona je prijatelj BiH", pa ću ih brže bolje podsjetiti da je Evropska ekonomska zajednica uz UN usvojila embargo kojim se Bosni i Hercegovini uskratilo pravo na odbranu od velikosrpske agresije. A u toj EEZ zapadna Njemačka igrala je bitnu ulogu.
Baš kao što moderna Njemačka kontrolira koliko će i šta visoki predstavnik Christian Schmidt reći i uraditi protiv Milorada Dodika da ne uvrijedi Srbiju. Jer, ko je zaboravio, treba ga podsjetiti da sam Vučić kaže "Schmidt je pomogao kad je trebalo spašavati Dodika".
No, tu priča treba stati, a njen tok usmjeriti u pravcu ekonomske saradnje s Njemačkom, a političke prijatelje i mecene probosanska politika morat će potražiti na nekom drugom mjestu.
Zapravo, probosanska politika se prvo mora probuditi i skinuti pelene sa sve onim unutra što su napunili u bespotrebnim međusobnim obračunima dok država gori vatrom koju oni ne vide. Jer, ne krenu li političari koji se nazivaju probosanski i hercegovačkim u potragu za evropskim i svjetskim partnerima, uskoro će biti upitno čiji će i za koga oni biti političari.
Srbija je definitivno, možda i uz savjet Njemačke, promijenila diskurs prema BiH. Sa agresivne retorike svojatanja bh. entiteta RS, prešli su na tiho, kulturološko i ekonomsko izdvajanje RS pod svoju kontrolu, a takva politika je daleko opasnija od međeđeg brundanja laktaškog secesioniste.
Sarajevo bi se moralo probuditi i po svijetu razletjeti. Inače....
PS
Oni koji vjeruju da je u ovakvim odnosima "Open Balkan" ekonomska prilika za regiju neka se zapitaju zašto je baš Angela Merkel letjela među srpsko - albanske orlove koji predvode priču o toj ekonomskoj šarenoj laži.
S agresorima se niti može niti smije slobodno trgovati!