Glupost je vjerovati Dodiku, Hercegovcu je dokaz i kisik kojim truje narod

Piše: Ernad Metaj

Moj drug Hercegovac je uvjeren da Milorad Dodik nije glup. Hercegovac misli da će prije biti kako je enormno bogat i da je postao zao u želji da izbjegne provjeru na koji način je stekao imetak. Iako Dietrich Bonhoeffer tvrdi da je glupost opasnija od zla, to ipak ne amnestira Dodika da je spreman na rat.

Hercegovac je ubijeđen da Dodik zapravo vjeruje kako postoji dovoljno glupih ljudi da opet žrtvuju vlastiti, i život svoje djece, kako bi pod krinkom zaštite nacionalnih interesa spašavali kriminalce u vlasti od odgovornosti za nečasne radnje.

Ne zna moj drug Hercegovac koliko su tačne informacije beogradskog analitičara Dušana Janjića o spremnim sankcijama EU za Dodika i njegovih 19 saradnika, ali vjeruje da će međunarodna zajednica morati nešto poduzeti kako joj stvari na Balkanu opet ne bi iskliznule iz ruku. 

Da se nešto sprema pokazao je i novi američki izaslanik za Balkan Gabriel Escobar najavom da će se u BiH vrlo agresivno koristiti sankcije. Iskreno drug Hercegovac se nada da će SAD izvršiti potrebni pritisak da probude EU, ali i visokog predstavnika u BiH iz sna da je sve dobro dok se ne puca. Barem se na Balkanu pokazalo da se to može preko noći promijeniti i da je dovoljna samo jedna budala da stvari odvede u neželjenom pravcu. Na Balkanu se uvijek lako pucalo.

Da moć jednih ima potrebu za gluposti drugih pokazuje i Dodikova najava o formiranju entitetske vojske i otcjepljenju RS -a. Na bačenu udicu uhvatili su se oni koji su trebali, opozicija u RS-u koja nikada nije raskinula sa svojom mračnom prošlosti zasnovanoj na ratnim zločinima. Oni koji su jednom narod gurnuli u rat uradiće to opet, jer na krvi tuđe djece su navikli da dobro žive. Oni koji u opoziciji rat nisu zapamtili pokazalo se vrlo plastično na primjeru Draška Stanivukovića politički su odgojeni na principu važno je da i mi svoga „konja“ za utrku imamo. 

Nove generacije u poziciji opet su suprotno religijskim vjerovanjima naučene da postoji još jedan Bog, a to je kako bi rekla Sanja Vulić niko drugi do Dodik. Objektivno u tome je više gluposti, nego zla. Da nisu puno pametniji pokazali su više puta i koalicioni partneri Milorada Dodika koje je uvijek za svoje potrebe puštao niz vodu čim bi osjetio da bi mogli ugroziti njegovu moć.

Moj drug Hercegovac je uvjeren u tezu da se zatvaranjem u torove proizvode glupani. Lijepo je to rekao gore pomenuti Bonhoeffer: “To što je glupan često puta tvrdoglav ne smije nas zavesti na pomisao da je on samostalan. Upravo u razgovoru osjećamo da uopće nemamo posla s njim samim, njim osobno, nego s krilaticama i parolama koje su njime ovladane. On je u nekom progonstvu, on je zaslijepljen, on je zloupotrijebljen, zlostavljan u svom vlastitom biću. Postavši tako bezvoljnim oruđem glupan će biti sposoban za svako zlo i u isto vrijeme nesposoban da prepozna zlo. Tu leži opasnost đavolske upotrebe”.

U priči o samostalnosti RS-a moj drug Hercegovac iz sadašnje perspektive vidi isključivu zloupotrebu građana od strane Milorada Dodika da sačuva svoju moć koja je poljuljana i sve brojnijim aferama. Priča o samostalnosti RS-a nema veze s brigom za narod, njemu su Dodik i njegovi pajdaši već pokazali da bi im uzeli i kisik da bi oni zaradili. Ko je glup da to ne vidi do njega je. Radikalizacija je Dodikova nada da ima kartu koja bi ga mogla izvući od sankcija, a zauzvrat on bi svojim saradnicima počeo puniti zatvore.

To je podsjetilo moga druga na priču o hori i kokama koje je ovaj ganjao po kokošinjcu. Dvije su se toliko bile umorile da su planirale stati, pa nek horo uradi što je naumio. Prije toga ipak su ocijenile da je bolje otrčati još dva kruga kako ostali ne bi pomislili da su laka roba.

Iako moj drug u priči s Dodikom vidi sličnost sa kokama ipak smatra da međunarodna zajednica ne bi više trebala oklijevati jer se u BiH stvari znaju promijeniti u posljednjem trenutku. Tako bi koka mogla pomisliti da se može boriti protiv hore.