U BiH nije rat pa da nas 'medijatori' mire, nas vode u 'legitiman' raspad države!

Foto: A. Čorbo-Zećo

U Bosni i Hercegovini nije rat, čak zvaničnici kako strani tako i domaći, šalju jasne poruke da rata neće ni biti. Dakle, o kakvom pomirenju govori Dragan Čović, ali i politike koje zastupaju njegove interese, kao što je Savez za bolju budućnost Fahrudina Radončića, pozivajući na pomirenje Bošnjaka i Hrvata, a kako bi se neutralizirao Milorad Dodik!?

Ovakva manipulacija najviše šteti Bošnjacima i svim Bosancima koji se tako osjećaju  u ovoj zemlji, a zvaničnim politikama se vežu ruke u ključnim momentima koji će odrediti budućnost Bosne i Hercegovine. Kako bi to eventualne sankcije uvedene Miloradu Dodiku i nekim firmama koje podržavaju njegovo rušenje ustavnog poretka trebalo da budu satisfakcija Bošnjacima, pa da u tom ozračju pristanu na ucjene Čovića i mirno podijele Bosnu?

Narodi u BiH nisu zaraćene strane, nisu ni u kakvim zavadama, osim političke prirode, a definitivno su na sceni dva tabora – onaj koji u potpunosti shvata važnost izborne reforme koja mora biti u skladu sa svim civilizacijskim normama, i onaj u kojem se pokušava manipulacijama pomoći Čoviću da postane suvereni vladar i moćnik koji će podebljanjem legitimnog predstavljanja onesposobiti BiH za bilo kakav daljnjii napredak.

Lagano nas uvode u 'legitiman' raspad države i sistem o kojem godinama sanjaju – koncept sastavljene države, a koji kroz projekat sa Srbijom i Hrvatskom godinama ostvaruju.

SNSD je i formalno postao zastupnik HDZ interesa, ali i obratno, jer kroz medije i u razgovorima s diplomatama jasno se iščitava potreba da se istakne da 'sankcije' Dodiku neće donijeti ništa dobro.

A već je poznat Dodikov stav oko Izbornog zakona koji poručuje „dogovorite se vi u Federaciji a mi ćemo podržati“, čime se pridružio masi onih koji misle da je Izborni zakon pitanje dogovora HDZ-a i SDA što je apsolutno pogrešna teza.  

Dodik će odgovarati za ono što radi, a Bošnjaci nemaju nikakve potrebe 'miriti' se s Hrvatima na način da im dopuste legitimno predstavljanje i zakonski uvedu aparthejd u BiH. Da Bošnjak može glasati samo za Bošnjaka, Hrvat za Hrvata i Srbin za Srbina, i da još uz to kroz domove naroda imaju mogućnost za svaku vrstu blokada. Pa šta bi to bilo nego raspad države! Podjele je potrebno zaustaviti, a ne produbiti ih i proizvesti nove tužbe protiv BiH u Strazburu.

Fahrudin Radončić kao medijator misli da je BiH potreban neki novi Washingtonski sporazum, a onda će nakon njega moći reći da je SDA dobila što je i tražila - muslimansku fildžan državu. Pri tome svakodnevno slušamo da je SDA nešto dogovorila, možda i jeste, ali dužnost onih koji takve priče plasiraju je da nam do kraja pojasne šta i na koji način je dogovoreno i koji je njihov odgovor na takvo stanje? U interesu očuvanja cjelovitosti i pune suverenosti BiH dužnost probosanskih stranka je da to zaustave, a ne samo pričati o tome kako se već sve zna. Javnost ne zna!

„Sve ovo govorim samo iz jednog strateškog razloga – iznimno je važno da SBB nastavi sa svojim opozicionim djelovanjem na državnom nivou. Veoma je važno da budemo medijatori i participanti okupljanja kompletne opozicije i jačanja njene uloge u razrješavanju najdelikatnijih pitanja“, kazao je nedavno Radončić na Kongresu SBB-a.

A opozicija se već okupila, potpisali su i dokument, ali dojam je da nema konkretnih poteza, osim što SBB, pa i NIP i dalje stoje pri stavu da Bošnjaci ne smiju birati nikog osim Bošnjaka i da razumiju povrijeđenost Dragana Čovića.

Legitimno predstavljanje kako ga promovišu Konaković i Radončić, samo na različitim nivoima i u različitim mehanizmima praktično bi značilo da glas jednog Hrvata vrijedi jednako kao pet glasova nehrvata u Federaciji BiH.

I sada baš u vrijeme slavljenja godišnjice osnivanja UZP-ovske tzv. Hrvatske zajednice Herceg-Bosne usred Mostara predsjednik HDZ BiH Dragan Čović iskazuje želju za „vraćanjem povjerenja između Hrvata i Bošnjaka“, a medijatori najavljuju 'pomirenje'!?

A pomirenje bi značilo ustupak koji se odnosi na popuštanje Draganu Čoviću u vezi sa njegovim namjerama uvođenja diskriminatornog etničkog principa u Izborni zakon BiH i osiguranje pobjede kandidatu HDZ-a za Predsjedništvo BiH.

Kako je primjetio i Vojin Mijatović, potpredsjednik SDP-a pojedinci u međunarodnim krugovima, pa i u ovim našim bosanskim misle da bi bosanska javnost trebala biti zadovoljna donošenjem izmjena Krivičnog zakona BiH od OHR-a, a da se 'legitimno' napravi utvrda etničkih zajednica!? Kažnjen je i Dodik i mirna vojska, a narod pomiren!

Ali uz ostvarenje ovog crnog scenarija zakuhanog u lobističkim kućama, skupo plaćenog iz Srbije i Hrvatske, ni zabrana negiranja genocida neće mnogo značiti, ako se sve ostvari. Opet se genocid neće negirati samo u dijelovima gdje je većinsko bošnjačko stanovništvo. Toga moraju biti svjesni svi i medijatori i pozicija i opozicija.

Da bismo se uklopili u norme kapitalističkog režima, da bismo opstali kao jedna država, moramo biti nacionalna država, moramo biti država svih Bosanaca i samo kao takvi možemo opstati. A odgovor na to pitanje mogu dati isključivo građani BiH i to na referendumu.

Iako Parlament Bosne i Hercegovine nije donio zakon o referendumu, takav zakon ipak postoji, jer prema kontinuitetu propisa možemo koristiti Zakon o referendumu koji je donijela Socijalistička republika BiH, a koji je objavljen u Službenom listu pod brojevima 29/77 i 24/91.

O ovoj zemlji i njenoj sudbini na kraju ipak moraju odlučiti oni – građani ove zemlje!