Sudsko preknjižavanje prikrilo pranje novca

(Patria) - Zemljišnoknjižni ured Općinskog suda u Travniku je 2014. godine upisao zemljište kod Busovače u vlasništvo “VRADIS Investicija”, davno ugašenog sarajevskog preduzeća. Time je legalizovano dugo skrivano fiktivno trgovanje iz 2008. godine sa trgovcem dionicama Zijadom Blekićem.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) utvrdili su da službenica Suda tom prilikom nije provjerila da li “VRADIS Investicije” još postoje. Prihvatila je i zahtjev za preknjižavanje Blekićevog saradnika Edina Dizdara, iako on nije priložio ovlaštenje za postupanje pred sudom, što je protivno Zakonu o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH). Uprkos tome što je zahtjev stigao šest godina nakon prodaje, riješen je u istom danu, što nije praksa u radu ovog sudskog odjela.

Šefica Zemljišnoknjižnog ureda Maja Spahić smatra da njena prethodnica, koja je u međuvremenu preminula, nije napravila propuste koji bi doveli u pitanje zakonitost preknjižavanja. Istovremeno, tužilaštvo tvrdi da je preknjižavanje provedeno nepropisno te da je Dizdar prilikom spornog upisa nekretnine imao pomoć osoba u Sudu.

“VRADIS Investicije” su osnovali Blekićevi i Dizdarevi bliski saradnici nekoliko mjeseci prije nego što će kupiti Blekićevu zemlju za 1,1 milion KM – četiri puta skuplje od vrijednosti koju su stručnjaci utvrdili naknadnim vještačenjem.

Firma je dobila novac kao naknadu za posredovanje pri kupovini zemljišta za izgradnju zgrade slovenačke NLB Group u Sarajevu. Projekat je vrijedio oko 33 miliona KM, a većina novca je bila isplaćena vlasniku zemlje – firmi “Unioninvest – izgradnja objekata”. Ipak, ovaj biznis-plan nije realizovan, već je postao predmet interesa policije i tužilaštva. Njihovom istragom je utvrđeno da “VRADIS Investicije” nisu imale nikakvu posredničku ulogu u projektu pa su Blekić i grupa privatnika i članova njihovih porodica optuženi za pranje milionske sume novca.

Detalji spornog preknjižavanja djelimično su opisani u optužnici koju je protiv 19 ljudi podiglo Tužilaštvo Kantona Sarajevo zbog pronevjere 33 miliona KM kredita NLB Banke.

Tužilaštvo će tokom suđenja, koje je počelo krajem oktobra, pokušati dokazati i da je veći dio novca namijenjenog za izgradnju poslovnog centra Banke na Marijin-Dvoru u Sarajevu prebacivan na račune preduzeća koje su kontrolisali optuženi te, zahvaljujući fiktivnim ugovorima, završavao na njihovim privatnim računima.

Jedan od spornih je bio i ugovor o kupovini zemlje u Busovači koji su “VRADIS Investicije” potpisale sa Zijadom Blekićem. Blekić je od 2007. godine sa uposlenikom svoje firme “Eurohaus” Nerminom Brkićem kupovao parcele u tom kraju. Na zemlji su nakratko uzgajani krompir i bikovi. Umjesto poduzetničkog uspjeha zemlja je postala pozornica za pranje novca iz velikog projekta u Sarajevu.

Naime, slovenačka NLB Banka je 2008. godine namjerila kupiti atraktivno zemljište za gradnju svog centra na Marijin-Dvoru. Zemlju je ponudilo preduzeće “Unioninvest – izgradnja objekata”, a Banka je prihvatila.

Međutim, umjesto direktne kupovine, Banka je zaključila sporazum o poslovnoj saradnji sa nosiocem projekta − „Profin-Investom“ iz Sarajeva i nekoliko drugih preduzeća koja su dobila različite uloge u realizaciji projekta na Marijin-Dvoru. Jedan od osnivača „Profin-Investa“ Armin Mulahusić bio je direktor fonda u kojem je Zijad Blekić najveći dioničar.

Slovenci su dali zajam od 33 miliona KM „Profin-Investu“ za kupovinu zemljišta od „Unioninvest – izgradnje objekata“, izradu projekta i dobijanje dozvola za gradnju budućeg centra.

Međutim, centar nikada nije izgrađen, a većina novca je, suprotno sporazumu, preusmjerena na fiktivne poslove različitih privatnih firmi nad kojima su Blekić i ostali imali kontrolu ili su bili njihovi vlasnici, opisano je u optužnici.

Početkom septembra 2008. godine “Profin-Invest“ je na račun “Unioninvest – izgradnje objekata” uplatio skoro 27 miliona KM – većinu ugovorene cijene za zemljište na Marijin-Dvoru. Istog dana je ova firma preusmjerila 1,1 milion KM na račun “VRADIS Investicija” kao naknadu za posredničke usluge pri prodaji zemljišta.

Tužilaštvo tvrdi da ova firma nije posredovala u prodaji niti zaključila ugovor kojim bi opravdala naplatu milionske sume.

“VRADIS Investicije” je osnovao Muharem Bajrić, Blekićev prvi komšija i vozač iz njegovog “Eurohausa”, a za direktora je postavljen Ramiz Bibić, zaposlenik iste brokerske kuće. Svjedoci su tokom istrage rekli da su ovim preduzećem stvarno upravljali Blekić i Edin Dizdar, čovjek koji se 2014. pojavio u travničkom sudu, tražeći uknjižavanje Blekićeve zemlje na nepostojeće “VRADIS Investicije”.

Ova firma je deset dana nakon naplate 1,1 miliona KM za posredovanje sav novac prebacila na privatni račun Zijada Blekića i time kupila 13,4 hiljade kvadrata zemljišta u Busovači. Vještaci su tokom istrage 2020. godine utvrdili da zemlja vrijedi četiri puta manje. Suvlasnici zemlje Zijad Blekić i Nermin Brkić su potpisali ugovor sa Bibićem, direktorom “VRADIS Investicija”.

Brkić je istražiteljima kasnije svjedočio da je Blekić bio u dugovima i da mu se jedne prilike obratio, iznoseći mu plan kako da ih riješi. Tražio je od Brkića da mu pokloni svoj dio zajedničke zemlje, uz obećanje da će mu je vratiti u vlasništvo nakon godinu dana. Brkić je opisao da je sa suprugom bio pozvan kod sarajevskog notara Miloša P. Jovovića kako bi potpisali ugovor jer je zemlja bila dio bračne stečevine. Kaže da je otišao uvjeren da potpisuju ugovor o poklonu:  

“Notar je stavio pred nas neke papire koje trebamo potpisati i požurivao nas da to ispotpisujemo. (…) Ni supruga ni ja nismo gledali šta potpisujemo.”

Brkić je rekao da je kasnije poštom dobio ugovor, ali je umjesto obećanog darovnog u koverti pronašao kupoprodajni ugovor.

Međutim, uprkos neobičnim okolnostima koje opisuje, Brkić nikada nije pokrenuo spor za povrat svog dijela vlasništva nad zemljom u Busovači.

Brkić je istražiteljima kazao da ga je Blekić uvjeravao da će zemlja ostati u njihovom vlasništvu jer su “VRADIS Investicije” njegova firma i to obećanje je održao šest godina.

Zijad Blekić je i nakon prodaje nastavio raspolagati svojim dijelom zemlje pa je sagradio ljetnikovac na kojem je organizovao druženja sa vlasnicima privatnih firmi te predstavnicima banaka i institucija iz Sarajeva. Dvije godine kasnije je svoj udio poklonio kćerki Azri koja mu je ubrzo nekretninu vratila u vlasništvo.

Blekić nije pristao razgovarati sa novinarom CIN-a.

I ove ugovore su sklapali kod notara Jovovića, a potom zemlju preknjižavali na Sudu u Travniku. Notar je rekao novinaru CIN-a da se ne sjeća detalja jer je to bilo davno.

Novi fiktivni vlasnik zemlje – firma “VRADIS Investicije” ugašena je 2010. godine i pripojena preduzeću “Unioninvest – izgradnja objekata” u kojem je Edin Dizdar postao direktor. Advokat Asim Crnalić kaže da Dizdar godinama nije znao da zemljište nije ušlo u vlasništvo ovog preduzeća iako je njim rukovodio.

Nekretnina je u poslovnoj dokumentaciji firme bila evidentirana kao njena imovina, ali je u sudu pisalo da pripada Blekiću i Brkiću, što je u suprotnosti sa međunarodnim knjigovodstvenim standardima.

Kada je 2013. godine saznao za ovo, pitao je Blekića o čemu se radi. “Blekić je dao neko objašnjenje. Ovaj mu je rekao da je to plaćeno i da treba biti uknjiženo na ‘Unioninvest’ jer je već bila završena priča oko spajanja”, objašnjava advokat Crnalić u ime Edina Dizdara koji je u pritvoru.

Tako je Dizdar u ljeto 2014, četiri godine nakon gašenja “VRADIS Investicija” i šest godina nakon kupovine Blekićevog i Brkićevog zemljišta, podnio zahtjev Sudu u Travniku da se nepostojeća firma sa kojom nije imao formalne veze upiše kao vlasnik. Priložio je kopiju kupoprodajnog ugovora iz 2008. godine.

Novinari CIN-a su uvidom u sudsku dokumentaciju utvrdili da je priložio i šest godina star izvadak iz sudskog registra za “VRADIS Investicije”. Prema ovom dokumentu, direktor je bio Ramiz Bibić i u tom momentu Dizdar nije imao nikakvu funkciju u firmi. Prema Zakonu o zemljišnim knjigama FBiH, referent suda bi morao odbiti zahtjev ukoliko ga nije podnijela ovlaštena osoba.

Uprkos nizu propusta u postupku, šefica Zemljišnoknjižnog ureda Maja Spahić kaže da je preknjižavanje zakonito, ali da bi ona uradila drugačije i tražila svjež izvadak iz registra preduzeća kao i aneks kupoprodajnog ugovora koji bi glasio na firmu “Unioninvest – izgradnja objekata”.

Advokat Crnalić kaže da je po preporuci tadašnje službenice Ureda njegov klijent napravio aneks ugovora i poslao ga poreznoj upravi s pitanjem da li je potrebno platiti dodatni porez. Odgovor nije dobio pa je u proceduru krenuo sa starim ugovorom.

Ovog aneksa ugovora i dalje nema u sudskoj dokumentaciji u Travniku, ali su novinari CIN-a tamo pronašli da je rješenje o upisu novog vlasnika doneseno isti dan kada je i podnesen zahtjev.

Spahić kaže da takva hitnost u rješavanju zahtjeva za preknjižavanje nije uobičajena u Zemljišnoknjižnom uredu.