Piše: Ernad Metaj
Teško je i nezahvalno na prvu realno ocjenjivati efekte današnjeg susreta predsjednika Srbije Aleksandra Vučića s predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodikom. Javno je Vučić zamolio Dodika da se srpski predstavnici vrate u institucije BiH, što je potvrdio i Dodik.
- Predsjednik Vučić nas je zamolio da se mi uključimo u procese, kako ne bi ostalo prazno mjesto za stolom iza nas, ne traži da mi išta odlučujemo, što mislimo da ne treba, već da budemo unutra, što je jedan racionalan i realan zahtjev, rekao je Dodik nakon sastanka.
Suštinski, racionalno i realno je da se blokada institucija BiH može nastaviti samo na drugačiji način. Vučićeva poruka je da odsustvom s posla srpski predstavnici ne trebaju davati argument više onima koji krivca za stanje u BiH vide u njima. Realno, to smo već vidjeli od SNSD-a u BiH kada je aktuelni član Predsjedništva BiH Šefik Džaferović bio predsjedavajući Zastupničkog doma Parlamenta BiH. Izlascima sa sjednica SNSD je već tada nagovijestio spremnost da za svoje potrebe blokira institucije BiH.
Imajući u vidu navedeno, te činjenicu da je iz Ureda srbijanskog predsjednika za sada izašlo samo saopštenje prerano je za zaključke, posebno one koji aludiraju da se i Vučić prepao sankcija i da će konačno okrenuti leđa Dodiku. Nešto više će se dati naslutiti tek nakon što Vučić odluči detaljnije pojasniti sastanak za što će svakako biti prilike, ali i dok sačekamo reakcije Vučićevih političkih megafona koji umjesto njega otvorenije iznose ono što međunarodnoj zajednici „para uši“.
Za sada Vučić i dalje tvrdi da je Srbiji važan mir u BiH iako je kao iskusan političar svjestan da ga secesionizam Milorada Dodika ugrožava. Slično je i s izjavama koje se često čuju iz Srbije, a to je da RS nema vojsku, ali srpski narod ima. Ono što bode oči je da ovog puta u saopštenju iz Vučićevog kabineta nema ustaljene fraze kojom se podržava teritorijalni integritet BIH. Suverenitet Vučić nikada i ne pominje. To mu ostavlja prostor da se miješa u unutrašnja pitanja BiH, ali i da Srbija krčmi imovinu BiH bez saglasnosti njenih državnih institucija poput hidroelektrana na Drini.
Na osnovu saopštenja i Dodikovih interpretacija dogovorenog na sastanku trenutno se može zaključiti da Vučić i dalje pokušava balansirati. Ne čini on to zbog Dodika, već zbog predstojećih izbora u Srbiji, a tamo glasaju i ljudi iz RS-a, a u utrci za predsjednika važna je i podrška Bošnjaka iz Srbije.
Formalno pozivom srpskim političkim predstavnicima da se vrate u institucije Vučić želi zadovoljiti predstavnike međunarodne zajednice, a novcem građana Srbije koji opet planira dati Dodikovoj vladi u RS-u ne odriče se ideje o stvaranju „srpskog sveta“ kao paradigme Velike Srbije.
Da bi Vučića mogli proglasiti stvarnim prijateljem BiH potrebno je mnogo više od same retorike. Umjesto sastanka Vlade Srbije i Vlade RS-a susjedi bi trebali pokazati više uvažavanja prema zvaničnim organima države BiH. Prijateljstvo se pokazuje rješavanjem otvorenih pitanja između dvije zemlje, a to se ne radi sastancima sa stranačkim liderima ubjeđujući nas bez konkretnih djela da je za mir na Balkanu važno srpsko – bošnjačko jedinstvo.