Ključna bitka za Izborni i recept za nju: Ili svi za pregovarački sto, ili niko!

Piše: Amina Čorbo-Zećo

Dužnosnici američke i evropske diplomatije Matthew Palmer i Angelina Eichhorst uskoro stižu u BiH na novi krug pregovora s predstavnicima političkih stranaka, a čiji je cilj dogovoriti izmjene Izbornog zakona BiH.

Ranije su jedan dolazak morali otkazali, jer su sve stranke koje važe za probosanske dale jedinstven stav da nema pregovora dok traje blokada institucija BiH i dok Milorad Dodik provodi separatističku politiku i prijeti secesijom.

Iz SDA su ranije pozvali na jedinstven, konkretan i odlučan politički odgovor probosanskih političkih snaga.

"Takav nastup potreban je i u razgovorima o reformi Ustava BiH i izbornog zakonodavstva, kao i zajednički odgovor na dilemu da li uopće razgovarati o toj temi dok se ne deblokira rad državnih institucija i ne zaustavi napad na ustavno-pravni poredak", saopćeno je iz SDA 13. decembra prošle godine.

Okolnosti koje su tada dovele do prekida pregovora u kojima Dragan Čović i dalje ima maksimalistički pristup i traži sve, a uz svesrdnu pomoć Dodika, i dalje su iste. Blokada institucija BiH i dalje traje, a Dodik ne odustaje ni milimetar od svojih ideja o razvlašćivanju bh. institucija i vraćanje nadležnosti na Republiku Srpsku. 

HDZ i SNSD i dalje imaju jednaka ponašanja u cijeloj situaciji, samo se trenutno u probosanskom bloku mijenja odnos snaga, a što može biti opasno po državu BiH!

Iz SDA idu poruke da će učestvovati u razgovorima, prvo je Safet Softić grubo i nemušto najavio kompromis (a vrijedno je spomenuti da je on upravo prošle godine najavio i povlačenje iz pregovora), a onda s medija bliskih SDA-u stigle su poruke kako probosanske stranke ukoliko se ne uključe u pregovore rade isto kao i Milorad Dodik.

Ali, svakoj normalnoj osobi je jasno da nije isto odbiti Palmera u pregovorima i usvojiti zaključke u Skupštini RS kojima se ruši država ili ne priznaje visoki predstavnik u BiH i omalovažava njegova značajna uloga.

Šta se onda zapravo dešava?

Trenutnu situaciju valja potražiti i u tzv. non-paperu kojeg je Palmer dijelio u ambasadama u Sarajevu, a plan je bio “fokusiranje stranaka na područja konsenzusa”. Nakon toga navedeno je postizanje saglasnosti SDP-a, NiP-a, SBB-a i NS-a da pregovaraju na temelju uslovnih modela i demonstriranje da nijedna stranka u FBiH, osim DF-a, ne dijeli insistiranje SDA da se rasprava o izbornoj reformi veže za funkcionalnost Federacije BiH. 

Bio je cilj udaljiti građanske opcije od onih desnijih. I sada je odgovor na ključno pitanje vrlo jasno. Ukoliko probosanske stranke nemaju jedinstven cilj, kompromis koji bi prijao Čoviću značio bi kraj države i uvođenje aparthejda, to bi bilo zatopljavanje odnosa Bošnjaka i Hrvata, ali i kraj demokratije u BiH.

Iz SDP-a ostali su u čvrstim stavovima, koji jesu opravdani, da se ne smije pregovarati jer nema klime za to i institucije BiH i dalje su blokirane, ali se sada otvara drugo pitanje. Da li je pametno pustiti SDA da sama pregovara, a svoj odlazak za pregovarački sto neće odbiti ni NIP ni SBB! Udaljavanje od stola građanskih opcija značio bi ipak da Čović može lakše do cilja.

Jer, sam preokret unutar SDA da idu na pregovore, znači da su ipak spremni na kompromis i eventualne ustupke, onda ih neko u tome mora spriječiti. Otvorena je sumnja da ne bi druge zvali da svjedoče njihovoj izdali. Zato tvrditi da je nešto već dogovoreno u ovom trenutku je opasno, odnosno svi oni koji znaju da jeste ‘nešto dogovoreno’ dužni su javnosti reći šta, a u konačnici to i spriječiti!

Jer poslije ove bitke bit će nebitna sva galama i likovanje ‘jesmo li vam kazali da su se već dogovorili’. 

Recept je vrlo jednostavan – ili svi za pregovarački sto, ili niko!

Sve drugačije znači ostvarenje plana Čovića, kojem Dodik itekako pomaže, a zbog toga je spreman, uz igrokaz s Vučićem, vratiti se i u institucije BiH!