Bitkom za Sarajevo se (ne)gubi rat za BiH, sve se vrti oko para

Piše: E. Metaj

Sarajevo je izgubilo prvu bitku, rat se nastavlja. Protivnik nije Milorad Dodik i njegov secesionizam. Na to se bar za jedan dan zaboravilo, jer u Parlamentu F BiH se otvorilo pitanje pravednosti raspodjele prihoda. Političko je to pitanje i otvorilo je nove političke ratove.

Sarajevo protiv ostatka F BiH, SDA protiv sarajevske trojke, a zaratili su stranački i lokalpatriotizam. Sarajevo bi moglo malo izgubiti, ostali kantoni nedovoljno dobiti, a pobjednik je opet populizam lišen prave argumentacije i istinskog osjećaja za pravdu i solidarnost.

Većina federalnih zastupnika koji žive u glavnom gradu pokazala je da BiH vidi kao „Republiku Sarajevo“. Iako su „pobijedili seljaci“ tamo je ipak najviše kulture jer za nju treba para. U manjim gradovima su se kako je to slikovito naveo zastupnik DF-a Dževad Adžem Centri za kulturu suštinski pretvorili u Centre za komemoraciju.

Sarajevo je, i treba biti, najbogatije, tamo su najveće plaće, tamo je najbolja socijala. Sarajevo je postalo dovoljno samo sebi, a to je već postalo problem.

Zato protiv Sarajeva nije samo SDA koja se želi „osvetiti“ trojci. Nije to samo ni HDZ koji je vidio vlastiti profit, protiv su i predstavnici stranaka koje čine trojku, a ne žive u Sarajevu. Možda ima zavisti, ali i oni se kao sarajevski političari žele dodvoriti svojoj glasačkoj bazi. 

U tom smislu jedino je DF pokazao dovoljno političke mudrosti da ga do kraja ne ponese lokalpatriotizam koji u svojoj krajnosti postaje štetan po interese države. DF nije dao da se sa Sarajevom ostatak F BiH brutalno obračuna smanjenjem pondera na jedan. Jedinstveno su glasali protiv amandmana koji je prijetio stvarnom finansijskom šoku za Kanton Sarajevo, ali nisu bili tako jedinstveni u apsolutnoj odbrani (ne)opravdane raspodjele prihoda u F BiH, pa je Sarajevo dobilo ponder 1,30.

Objektivno, u Parlamentu F BiH je na naplatu došao neracionalan ustroj Federacije BiH. Predstavnički dom se na trenutak pretvorio u Dom kantona, gdje svako vidi samo lokalni interes.

Jasno je da Vlada KS žali za 86, ili manje miliona koje će izgubiti. Teže će biti poletjeti u nebo sa helikopterom koji odavno sanjaju pojedini ministri. Niko ne spori da Sarajevo uplati najviše prihoda na jedinstveni račun i da mu se manje vrati, ali neosporno je i da od 4,8 milijardi trgovinskog deficita F BIH 2,76 milijardi nastane u Sarajevu. Iz te perspektive Sarajevo je ekonomsko opterećenje F BiH. U Sarajevu se najviše trguje, a nova vrijednost se više pravi u drugim kantonima osuđenim da se orijentišu na proizvodnju. Neko je odlično na društvenim mrežama naveo primjer istaknuvši da se sav ugalj iskopan u TK, sprži u termoelektrani u tom kantonu, a sav prihod se računa Sarajevu. Budžet svih ostalih kantona zajedno je  tek oko trećine veći od sarajevskog. Tamo radi 2/3 uposlenih u F BiH. Njihova prosječna plaća je tek malo veća od 2/3 ostvarene u Sarajevu.

Tamo se knjiže prihodi Elektroprivrede BiH, BH Telecoma, Autocesta, i drugih velikih javnih kompanija. Tamo su i državne institucije od kojih se značajan prihod slijeva u KS. One su i simbolički prikaz tužne bh. stvarnosti. One su paradigma „Republike Sarajevo“ koja vidi samo sebe. Da pojačaju vlastiti standard ostvaren preko leđa građana BiH. Oni su sebi uveli društvenu prehranu pa im meso nije ni skupo ni nedostupno iako ga uvozimo umjesto da proizvodimo.