Bassuener za NAP: Zapad sarađuje s lopovima, a onda krivi građane

(Patria) - Nadao sam se da će jasnoća ruskog napada na Ukrajinu i rezultirajuće ujedinjenje Zapada (koji se sada raspršuje) konačno prisiliti na dugo zakašnjelo preispitivanje politike zemalja članica EU/SAD/NATO prema BiH i cijelom zapadnom Balkanu, kazao je ovo u intervjuu za Patriju Kurt Bassuener, analitičar iz Vijeća za demokratizaciju politike u Berlinu. 

“Umjesto toga, čini se da je ojačala posvećenost konstantno neuspješnoj i kontraproduktivnoj politici. Ovo je do danas bila propuštena prilika da se ispravi kurs”, kaže Bassuener.

Patria: Prije nekoliko dana smo bili svjedoci nove debate u EU o Bosni i Hercegovini. Njemački Bundestag raspravljao je također o BiH. Prije Bundestaga, pratili smo nekoliko debata u europskim i britanskim parlamentima, američkom Kongresu. I sve te rasprave imaju gotovo identične zaključke i ciljane probleme, ali se ništa ne mijenja nakon njih. Zašto je to tako?
 
Bassuener: To je veoma dobro pitanje. Očigledno je došlo do prekida veze između zakonodavaca, koji su bili prilično okrenuti naprijed, i onih koji su u tome izvršna vlast. U američkom sistemu, ova podjela je dio našeg sistema "Razdvajanje vlasti". I EU ima svoju podjelu vlasti - što pomaže da se objasni kako možete imati ogromne glasove za strateške rekalibracije politike o BiH bez ikakvog utjecaja na politiku Evropske komisije, dispozicije ili kolektivnih odluka vlada članica. Ali za zapadne parlamentarne sisteme kao što su britanski, njemački i drugi, teže je objasniti. Moja najbolja pretpostavka je da rukovodioci žongliraju sa drugima prioritetima i da je riječ o nespremnosti da – barem implicitno – priznaju da u politici koju vode 16 godina nisu uspjeli, pomažući tako da se BiH uvuče u opasnu situaciju, u kojoj se sada nalazi.
 
Patria: Evropska unija, Velika Britanija i Sjedinjene Države znaju da Milorad Dodik predstavlja najveću prijetnju miru i stabilnosti BiH, a znaju i da je Dragan Čović drugi na toj listi opasnih politika. Da li je nedostatak strategije razlog zašto Zapad kontinuirano sarađuje sa takvim političarima umjesto da ih sankcioniše i uklanja sa političke scene?
 
Bassuener: Zato što je lakše "stabilizirati" i "pacificirati" lidera nego da se suprotstavimo njima - ili se barem tako doživljava, nažalost. I Dodik i Čović vode dezintegracijsku politiku. Ali u ukupnoj profitnoj šemi bh. politike, to je SISTEMSKI problem. Jedini put kada su u postdejtonskoj BiH postojala pravila koja su regulirala političko ponašanje je kada ih je međunarodna zajednica – pod tim mislim na Zapad – provodila putem alata visokog predstavnika i snaga za provođenje mira i odvraćanja IFOR/SFOR/EUFOR. Otkako je prevladala ideja da će bh. političari raditi na ispunjavanju standarda EU kako bi se pridružili Uniji za dobro svojih građana, PRAVILA zapravo NE POSTOJE. Otuda besramne zloupotrebe vlast u cijeloj BiH.
 
Patria: Da li su zapadni politički lideri u opasnosti da ponove greške iz 1990-ih u Bosni i Hercegovini ili one koje smo vidjeli u Ukrajini?
 
Bassuener:  I dalje ih, nažalost, svakodnevno viđamo u Ukrajini. Da, bojim se da je glavni cilj koji kreatori politike s obje strane Atlantika imaju za BiH i ostatak Balkana jednostavno da oni ne budu problem. Ali ono gdje to vodi, pored rizika od političke pogrešne procjene ili namjerne akcije koja potiče nasilje, je ovo: depopulirani starački dom i zemlje izbjegličkih kampova, kojima upravljaju autokrate i oligarsi, koji izvlače danak sa Zapada. Brinem da je za mnoge članice EU to uredu - cordon sanitaire, drugačiji model. Ne razlikuje se od načina na koji EU efikasno tretira ljude iz ostatka mediteranskog primorja i koji dolaze kroz njih. To nije samo nemoralno i potpuno nesaglasno s našim proklamiranim vrijednostima, već je i strateški glupo. Ali to je za sada zadana postavka.
 
Patria: Nedostatak strategije i odlučne politike prema prijetnjama unutar BiH posebno je evidentan u EU. Tamo parlamentarci govore jedno a imenovani predstavnici Unije, Evropske komisije i drugih tijela drugo. Možemo li tvrditi da je takvo ponašanje zapravo demaskira ciljeve određenih politika EU koje zemlje poput Bosne i Hercegovine ne žele kao članice EU?
 
Bassuener: Mislim da je očigledno da neke države članice ne žele nove članove. Takođe je jasno, jer su mnogi od onih koji su nedavno pisali članke (kao što su Aida Hadžialić i Edin Hajdarpašić) primijetili da postoji ogromna razlika između načina na koji je Zapad pristupio ratu u BiH i Ukrajini - iako to očigledno nije na Ukrajincima, koji zaslužuju daleko veću pomoć nego što su dobili... Ali je isto tako istina da NIJEDNA od zemalja kojima se trenutno upravlja nije "prodavana" javnosti EU.
 
Ono što je specijalni izaslanik za BiH Gabriel Escobar rekao - da će građanska BiH morati pričekati do članstva u EU – zapravo znači da BiH a) nikada neće postojati građanska BiH jer b) OVA BiH, potpuno neodgovorna prema građanima ni putem politike ni zakona, neće ući u EU. Niti BiH prema dejtonskom ustavu neće ući u NATO - to bi Dodiku (ili njegovom nasljedniku) dalo veto na akciju NATO-a. Poslanici Evropskog parlamenta poput Tineke Strik, Dietmara Koestera i Klemena Grošelja su svi iskreni - i frustrirani nedostatkom promjene politike EU . Mislim da, iako nesumnjivo postoje oni, poput mađarskog premijera Orbana, koji imaju otvorene predrasude prema BiH zbog njenog demografskog profila, VEĆA prepreka za BiH je to što institucije EU nisu voljne da se suoče sa dugotrajnim neuspjehom politike u BiH i regionu, jer bi to značilo da mu nedostaje hvaljena "transformaciona moć" koju je reklamirao nakon proširenja "big bang" 2004. godine. Dakle, lakše je prekinuti transakcijske, amoralne poslove sa ovlastima koje prikrivaju neuspjeh politike moralnim saučesništvom - nego priznati neuspjeh i preinačiti strategiju i politiku u skladu s tim.
 
Završiću nečim što mislim da je važno reći. Vratio sam se ovdje dobrim dijelom zato što sam optimističan u pogledu potencijala na popularnom nivou u BiH – mnogo više nego što se tiče američke populacije u ovom trenutku. Mi Amerikanci smo još uvijek u ranoj fazi ovisnosti o ovoj plemenskoj politici podjela kojima su ljudi u BiH i na Balkanu podvrgnuti više od 30 godina. Mislim da je ovdje jako malo onih koji istinski vjeruju u to 'sranje'. 

To ne znači da se ljudi ne mogu uplašiti, kupiti kroz pokroviteljstvo, demobilizirati - ovaj sistem je NAPRAVLJEN da uništi pojedinačne i narodne inicijative bilo koje vrste, da maksimizira utjecaj partijskih lidera na društvo. Ali ovo je ono što me najviše razbjesni: da u zemlji u kojoj Zapad ima više alata da utiče na političko ponašanje i uvjerava stanovništvo u njihovu ličnu sigurnost – a samim tim i u sposobnost da se suprotstave onima koji su pljačkali njihove novčanike i budućnost – mi SARAĐUJEMO sa tim istim lopovima, a onda krivimo građane. Ne mora biti ovako.