Blog senatora Murphya: Najteže je održati mir u Bosni

Piše: Senator Chris Murphy 

Upravo sam se vratio sa četvorodnevnog putovanja po Balkanu, i kao što je moj običaj nakon diplomatskog putovanja, napisao sam priču o svom putovanju. Tokom brojnih putovanja po regionu, nekako nikada nisam bio u jednom od najčarobnijih balkanskih gradova — Sarajevu.

Smješteno u maloj dolini Sarajevo je očaravajuća mješavina austrougarske i osmanske arhitekture, koja predstavlja dvije kulture koje i dalje privlače ovaj međunarodni grad. Krećući se kroz grad, možete vidjeti dokaze njegove nasilne i nedavne prošlosti. Rupe od metaka vidljive su uz glavnu gradsku saobraćajnicu, nazvanu "Aleja snajpera" jer je bila oivičena srpskim snajperskim stubovima koji su pucali na Bošnjake koji žive u gradu.

Niska oblačnost odložila je našu vožnju avionom za Sarajevo iz Beograda u srijedu ujutro, tako da smo do dolaska morali preskočiti jutarnje sastanke i krenuti pravo na najvažniji angažman u danu - naš sastanak sa tri predsjednika Bosne i Hercegovine . Naš izvrsni ambasador, Michael Murphy, hitno nas je izvijestio o vožnji kombijem od aerodroma, i s njim smo smislili strategiju kako da pristupimo sastanku.

Otkako je prije više od dvadeset godina potpisan Dejtonski mirovni sporazum, najteže je održati mir u regionu u Bosni. Dok je većina država stvorenih nakon raspada Jugoslavije i ratova 1990-ih imala jednu dominantnu etničku grupu, granice Bosne uključivale su veliku populaciju Srba, Hrvata i muslimanskih Bošnjaka. 

Stoga je Dejtonski sporazum zahtijevao formalni sporazum o podjeli vlasti u kojem bi izvršna vlast uključivala tri predsjednika – po jednog koji predstavlja svaku grupu. Neko vrijeme, trojica predsjednika su smatrala da je kompromis neophodan da bi nova nacija opstala. Ali u posljednje vrijeme, najviše zbog tvrdoglavosti i separatističke retorike predsjednika bosanskih Srba Milorada Dodika, tročlana izvršna vlast je zapala u krizu, nesposobna da donosi bilo kakve odluke. Kao rezultat toga, Dodik je, uz podršku Rusije, počeo da pravi planove za uspostavljanje vlastitih vladinih institucija samo Srba. To bi moglo dovesti do građanskog rata i katastrofe za region - upravo onakav haos za koji bi Putin navijao i podsticao ga.

Naše pripreme za sastanak nisu bile važne. Od tog skoka, Dodik i hrvatski i bošnjački lideri više su bili zainteresovani da se međusobno svađaju nego da vode stvarni dijalog sa nama. Sjedili smo razjapljenih usta dok su oni izvalili uvrede i pritužbe, očito zainteresirani samo za pogoršanje postojeće krize. Dali smo sve od sebe da im objasnimo kako se Amerika dugo bori sa istim problemima s kojima se Bosna bori - obje naše nacije su multikulturalne i dijele vlast između jake nacionalne vlade i jakih državnih vlada. Ali jedva su nas slušali, a mi smo napustili sastanak duboko zabrinuti za kratkoročnu stabilnost ove važne zemlje.

Dok smo se pripremali za konferenciju za novinare nakon sastanka, službenica za medije Američke ambasade rekla nam je da ima dvije osjetljive teme koje treba pokrenuti u očekivanju pitanja novinara. Prvo je napomenula da postoji audiosnimak kako jedan od nas na sastanku kaže Dodiku, koji je na američkoj listi sankcija: 'Drago mi je da te vidim, predsjedniče Dodik'. Bila je zabrinuta zbog konotacije sugestije da je 'dobro vidjeti nekoga na američkoj listi sankcija'. Nasmiješili smo se i rekli joj da nema razloga za brigu. Drugo, rekla nam je da bismo mogli dobiti pitanje o tvrdnji koju je Dodik nedavno iznio - da SAD i Velika Britanija planiraju da ga kidnapuju i zaključaju u podrum bez prozora. Smijali smo se, ali onda smo shvatili da je ona zaista ozbiljna.

Kako nam je naš ambasador rekao dok smo bili u Sarajevu, 'ako počne nasilje u Bosni, uvući će se cijeli region'. Drago mi je da smo senatori Shaheen, Tillis i ja dogovorili da formiramo dvostranački tim koji će raditi na ovoj potencijalnoj krizi".