(Pro)puhalo nas, kriminal i poskupljenja još uvijek manje važni od nacionalizma

Piše: Ernad Metaj

Dok zbog teške ekonomske krize nezadovoljni građani Šri Lanke ovih dana pale kuće političara u BiH jedino gore društvene mreže i to ne zbog egzistencijalnih pitanja. Salva gnjeva iz Sarajeva i ostatka F BiH ovih dana se sručila na Stjepana Kljuića i Srđana Puhala, a uzavrelo je između SDA i opozicije. Prvoj dvojici se zamjeraju uvrede, Kljuiću zbog stava o pokrivenoj ministrici obrazovanja u KS Naidi Hota Muminović, a Puhalu zbog neprimjerenog sporenja broja ubijene djece u Sarajevu. SDA i opozicija se „tuku“ zbog Nevenke Tromp i stava da je Bakir Izetbegović kriv za propast revizije presude u tužbi BiH protiv Srbije zbog genocida.

Svakako, važna su to pitanja, ali o njima se po običaju raspravlja isključivo emocionalno, što objektivno odgovara isključivo političarima koji za razliku od običnog čovjeka mnogo lakše podnose teret ekonomske krize koja uništava i ono malo ljudskog dostojanstva onih koji ne žive na državnim jaslama. Od buke zasnovane na rasplamsavanju emocija vezanih za prošlost bez bilo kakve ozbiljnije reakcije promiče nam činjenica da sa rastom siromaštva građana rastu prihodi državnih institucija.

Prema podacima UIO tokom prva četiri mjeseca ove godine prikupljeno je 538 miliona KM više nego za isti period prošle godine. Državne institucije su postale bogatije za 21 posto, dok su troškovi života narasli preko 70 posto. Iz navedenog se jasno vidi da državnim institucijama odgovaraju nekontrolisana poskupljenja pa i ne čine ništa da bi građanima olakšali život. Iz budžeta se skoro ništa ne vraća onima koji kupujući sve manje ipak više pune državne kase. 

Prema dosadašnjim pokazateljima samo za gorivo i osnovne životne namirnice potrebno je godišnje izdvojiti 2.347 maraka više nego prethodne godine. Prošle godine nam je trebalo oko 100 maraka godišnje za ulje, danas 300, što znači 200 maraka više. Za brašno je prošle godine u prosjeku godišnje trebalo izdvojiti oko 102 marke, danas 222, što je 120 maraka više. Ako smo za hljeb izdvajali prosječno 365 maraka godišnje, taj iznos sad ide do 584 marke ili 219 maraka više. Za mlijeko nam je potrebno sada 108 maraka više, pileće meso 630 maraka više, juneće meso 350 maraka više. Ako sudimo po cijenama nafte sve je izvjesnije da poskupljenja neće stati, a vlasti iz Njemačke nam sve češće poručuju da Evropu čeka velika glad, ali i teška zima zbog nedostatka energenata.

Osim like-ova na društvenim mrežama ispod sporadičnih slika kojima se dokumentuju enormna poskupljenja pojedinih proizvoda ozbiljnije reakcije nema. Signal je to vlastima da budžete mogu čuvati za predizbornu kampanju tokom koje će gladan narod hraniti isključivo mržnjom i nacionalizmom. Njih u životu održava jedino ratni narativ baziran na prebrojavanju žrtava iz prošlosti i širenju straha od daljih podjela kao pretpostavke za nove sukobe.

Zato bi bilo dobro iz te perspektive pogledati Puhalov stav o "preuveličavanju" broja ubijene djece u Sarajevu, bez namjere da se isti opravdava, ali i osuđuje. Imajući u vidu da je Puhalo psiholog i da veoma često radi naučna istraživanja način i broj reakcija na njegovu objavu mogli bi poslužiti da se stvori psihološki profil društva u kojem živimo. Evidentno građane još uvijek puno lakše „lože“ priče o ratu nego kriminal i korupcija onih koji svjesno nisu učinili skoro ništa da se suočavanje s prošlosti bazira na naučnim istraživanjima. Njima nauka nikada i nije bila prioritet, jer su se manipulacije pokazale kao odlično sredstvo opstanka na vlasti.

Iz tog neutralnog ugla možemo sagledati i profil opozicije kojoj je također prošlost bliža od budućnosti. Puno je lakše za komadić vlasti boriti se zapaljivo retorikom oko onog o čemu dogovora nema, nego okrenuti se stvarnim problemima iz sadašnjosti. Nažalost, sve je manje onih koji se bore za čovjeka i njegovu egzistenciju, jer to traži da se izađe iz komfora opozicione hladovine na državnim jaslama. Političari u skupim odijelima i sa još skupljim satovima i automobilima ne pomišljaju na revoluciju, a čini se nije im stalo ni do evolucije.

Dok tako bude vlast u BiH neće morati strahovati kao njihove kolege iz Šri Lanke.